Priča o ruži bio jednom jedan vrt.. ogroman pun preljepih ruza boja i mirisa..malo zapusten ali ljep..dolazili bi ljudi malo se divili neki pogledali i odlazili.... u cijelom tom vrtu u tamnom kutku prepunom zbunja i trnja bila je i jedna ruza izdvojena tamne boje....samo kada bi se neko vise zagledao vidio bi bljestece malo svjetlo u svoj toj tami.... ko god je pokusao malo vise da se zagleda u nju i proba da je dodirne ustuknuo bi od silnog trnja oko nje koje je nemilosrdno bolo.. nije bila kao druge ruze iako je pripadala istoj vrsti njene latice su bile guste somotne sa nekim tamnim mrljama neke latice su opale i pocela je da se susi i vene u odnosu na ostale ruze u vrtu koje su imale jako puno svjetla oko sebe.... bilo joj je svejedno ... neki slucajni prolaznik je svratio u vrt dopalo mu se toliko ruza na jednom mjestu toliko ljepote toliko raznovrsnih mirisa.. poceo je cesce da dolazi seta i posmatra ruze... slucajno je bacio pogled na trnovito mjesto i ugledao malo svjetlo iz tamne ruze..vuklo ga je nesto da joj se priblizi i pored neugledne okoline oko nje neki cudan miris je dolazio iz tog kutka.. poceo je da rasciscava oko nje ruza koja je navikla na taj dio vrta nije bila tuzna da je u tom djelu i da je sama.... samo ponekad bi je sjeta dotakla..cudila se njemu koliko upornosti da ocisti mjesto na kome je bila.. njene latice su se osvjezile pocela je da mirise a on je udisao puno toga na jednom mjestu.. bilo je tu svega od mirisa proslosti..oziljaka..osmjeha..suza..ljutnje sadasnjosti..prijalo im je da budu skupa.... ona tamna divlja i on uporan donoseci joj svjetlo.... s vremena na vrjeme bi je napustao jer je ruza navikla na divljinu strasno bola....da su mu ruke bile cesto ogrebane i ranjive krvarile.... morao je da zacjeli rane..odlazio bi drugim ruzama koje su se radovale njegovoj posjeti otvarale svoje latice k njemu....mirisale svjetlele .... a on udisao njihov miris.... cesto bi se osvrnuo i pogledao u tamni kutak da ga ruza ne vidi ali ona je osjecala da je tu sa njom iako je pored drugih ruza.... posmatrala bi ga sutila i mislila o njemu.... nekad bi razmisljao da je ostavi ali nesto mu nije dalo da to uradi.... nesto u njima.... opet bi se vracao njoj trnovito divljoj ruzi ali ona bi ga brzo nakon malo vremena opet ubola .... ni sama nije bila svjesna zasto je to tako....kad god bi joj se priblizio druge ruze bi podivljale bile su zavidne na nju tamnu pa bi jos vise trnja oko nje obavijale..ismijavale je a ruza je sutila posmatrala ponekad strasno zamahnula svojim trnjem i nastavljala da ceka.... nije znala sta je to u njoj zasto ga bode kada joj pridje a onda je shvatila da joj je smetalo sto odlazi u vrt sto je ostavlja.... shvatila je da je navikla da se u tamnom kutku probija za malo svjetlosti pored ruza u vrtu kojima je svjetlost bila odmah ponudjena.... shvatila je da joj je potreban takav kakav joj je prisao otvorila je sve u sebi i on njoj....iscjelio je a da nije bio svjestan da je ta ruza trebala da nestane tiho uz njeno pomirenje sa tim da nestaje.... a on.... podario joj je svjetlo svakog momenta kada je bio sa njom kada ga nije bilo cekala ga je strahovala u sebi da nece nikad doci i molila za njegov zivot....svejedno joj je bilo sto je daleko od nje....niko joj nije bio blizi od njega.. niko nije znao da joj se priblizi sem njega..kad god ga nije bilo i nije mogla da ga vidi u nekom udaljenom djelu vrta ona je bila pored njega u njemu i on u njoj.... ruze su gledale i cudile joj se..iz tamne ruze sve vise svjetlosti je izbijalo da su mnoge pozjelele tu bljestavu svjetlost.. cudila se i ona tome u sebi sta se dogadja sa njom.. razumjela je sebe kroz njega i dosla do saznanja da ga neizmjerno voli.... ne njegovu spoljasnost vec njega u njemu...njega u njoj... jos jedno strasno saznanje da ce uvjek biti sa njim duboko u sebi..razumjela je da je postao njen zivot..njena sreca jer njegovim odlaskom otisao bi jedan dio nje i zivot nebi imao smisla.... razumjela je da nemoze da zivi bez njega.. da joj se rusi cijeli svijet u jednom.. da je njena suza u oku.. ona je jos uvjek u svom tamnom kutku i umrjet ce za njim....sa njim u sebi cekajuci ga....