Priča o oblacima

Zamolila me jedna osoba da napišem neku priču za njezine nećake. Kako ja nemam djecu i već dugo nisam dijete, nadam se da sam bar malo uspjela 

Pa evo svima vama koji imate malu djecu , ako mislite da je priča dobra za laku noć, pročitajte ju.

Priča o oblacima
(priča za djecu)

Planeta Zemlja. Na toj planeti tamo negdje u prostoru i vremenu stoji jedan dječak. Pogleda dječak prema nebu i ugleda mjesec. Pored mjeseca ugleda jedan oblak.

Upita ga: „Kako se ti zoveš oblače?“

A oblak mu odgovori: „Moje ime je Malak, a zovu me još i Gabriel. Najbliži sam tebi.“

Dječak opet pogleda prema oblaku, ali oblak je već odlutao, ostao je samo mjesec koji je izgledao kao potkova.
Na mjesecu sjedila zvijezda i mahala je svojim kracima u ritmu neke svoje melodije.

Dječak je upita: „Tko si ti?“

Odgovori mu zvijezda veselo s mjeseca: „Moje ime je Els, a zovu me još i Mihael.“

Pa upita dječaka: „A kako se ti zoveš, dječače?“

Ja sam Petar, odgovori mu dječak, pa ga upita : “Što ti radiš gore na mjesecu?“

Mihael mu odgovara: „Čuvam sve ljude i svu djecu na planeti. Slušam njihove želje i ako su želje dovoljno snažne i iskrene ispunjavam ih.“

Petar opet upita Mihaela: „ A gdje je nestao Gabrijel?“

Mihael se nasmijao i pokazao dječaku svojom zrakom na oblak koji je stajao iza Petra. Petar se okrenu i nasmiješi se vidno umoran i pospan.

Gabrijel se javi: „Tu sam, spremam se za spavanje. Pronaći ćeš me u svom krevetu kad zaspiš, sanjat ćemo zajedno oblake, zvijezde i mjesec. Ako me pustiš u svoj krevet zagrlit ću te i čuvati dok spavaš.“

Upita Petar. „A Mihael? Gdje će on biti?“

Nasmiješe se oblak i zvijezda zajedno i progovori Mihael. „Nikada nisi sam. Ja sam uvijek uz tebe.“

Pa upita dječaka: „Petre, zašto si još budan?“

Odgovara Petar: „Htio sam vidjeti zvijezde, ali ugledao sam oblak i mjesec.“

Gdje su ostale zvijezde? – upita Petar.

Odgovara mu Gabrijel: „Ovdje su iza mene. Spavaju jer djeca na planeti odavno su zaspala i sanjaju.“

Petar odgovara: „Onda idem i ja u svoj krevet zagrliti Gabrijela da nisi sam i da se zvijezde naspavaju.“

Upita Petar ponovno: „ A hoćeš li ti biti uz mene Mihaele?“
Odgovara Mihael: „ Hoću! Laku ti noć Petre.“

Petar odgovara: „ Laku noć Mihaele, laku noć Gabrijele i čekaj me sad ću doći u krevet.“

I tako su Gabrijel i Petar spavali do jutra zagrljeni, a Mihael ih je čuvao kao i svu djecu na svijetu.

Snježana Strbad