JEDNOG TOPLOG PROLJETNOG JUTRA, BACI ANĐEO NA TRAVNJAK UNUTAR PARKA U JEDNOME GRADU, SJEME. UKORIJENILO I POČELO RASTI. IZ NJEGA JE IZRASTAO  ŽUTO-ZLATNI CVIJET, LIJEP KAO MAJSKI ZALAZAK SUNCA. CVIJET SE PRETVORIO U ZLATNU SFERU, LAGANU I PROZRAČNU, NEŠTO KAO MASLAČAK. UNUTAR SFERE, SJEME DO SJEMENA. STISLI SE I POČELI PLANIRATI...

-GDJE ĆEMO NIKNUTI?-

-TKO ZNA...?-

-SAMO VJETAR ZNA!-

JAKI ZAPUH VJETRA IH IZNENEDA PONESE.... SJEME SE USKOVITLALO U ZAGRLJAJU VJETRA, OTVORILO SVOJE MALE PADOBRANE I PREPUSTILO SE....

-ZBOGOM, ZBOGOM...- POZDRAVLJALO SE MEĐUSOBNO.

VEĆINA JE SJEMENA PALA NA DOBRU ZEMLJU VRTOVA I TRAVNJAKA. OSIM JEDNOG MALOG, NAJMANJEG, KOJI JE U KRATKOM LETU ZAVRŠIO U PRAŠNJAVOJ RUPI IZMEĐU ASFALTA I RUBNIKA. BEZ RAZMIŠLJANJA, I NE POGLEDAVŠI OKRUŽENJE, SJEME JE ZAPOČELO SA KLIJANJEM...

U BLIZINI, NALAZILA SE STARA I ISPISANA KLUPA. JEDAN JE MLADIĆ, UZNEMIREN, TUŽNOG IZRAZA LICA SA GORČINOM U OČIMA, SVAKODNEVNO NA NJU SJEDAO. UGLEDAVŠI ISPRED SEBE DVA NJEŽNA LISTIĆA KOJA SU JEDVA MALO PROVIRIVALA IZ RUPE U ASFALTU, PRIDIGNE SE SA KLUPE I ZGNJEČI IH NOGOM.

REKAO JE: -TI SI KAO I JA, IONAKO NEĆEŠ USPJETI.-

SLIJEDEĆIH JE DANA ZAPAZIO DA SU SE TA DVA LISTA KOJE JE ZGAZIO OPORAVILA I NE SAMO TO... IZRASLA SU NOVA DVA. OD TOG DANA NIJE OKA ODVAJAO OD ŽILAVE I TVRDOGLAVE BILJKE. IZ BILJKE JE SE RAZVIO CVIJET, ŽUT I LIJEP. MLADIĆA JE PODSJEĆAO NA URLIK RADOSTI. GLEDAJUĆI GA, OSJEĆAO JE KAKO SE TUGA I GORČINA U NJEMU, RASTAPAJU I NESTAJU. PRIDIGAO JE GLAVU, UDAHNUO PUNIM PLUĆIMA...  

-NARAVNO, I JA MOGU USPJETI!-

REKAO JE, POGLADIVŠI CVIJET VRHOVIMA PRSTIJU. KAKO BILJKE OSJEĆAJU LJUBAV LJUDI, MLADIĆEV DODIR, ZA CVIJET JE BIO NAJLJEPŠI DOGAĐAJ NJEGOVA ŽIVOTA.

NE PITAJ VJETAR ZAŠTO TE NANIO TU GDJE JESI. IAKO OSJEĆAŠ SKUČENOST I GLEDAŠ U SIVILO, UKORIJENJUJ SE I ŽIVI. RAZVIJAJ SE. TI SI NEKOME PORUKA, RAZLOG, SVRHA... I OVA JE PRIČA SJEME KOJU ĆE VJETAR OVE NEVIDLJIVE MREŽE ODNIJETI TKO ZNA GDJE...