Priča o Abduli: sreća je stvar izbora

Bio jednom jedan siromah, koji se zvao Abdula.Nije posjedovao ništa osim jednog starog ćebeta koje ga je zimi štitilo od hladnoće, a ljeti od sunca. Živio je prekoputa palate Velikog vezira I živio od milostinje koju bi mu prolaznici udjelili. I pored svog siromaštva uvijek je bio nasmijan I lijepo raspoložen. Svaku milostinju je primao sa velikom zahvalnošću I nije se obazirao na poglede pune nipodaštavanja, koje bi mu poneki prolaznik uputio. Tako je provodio svoje dane u radosti, pjesmi I igri, uveseljavajući prolaznike.

Veliki vezir ga je često gledao sa balkona svoje palate. Uvijek je bio mrgudan I nezadovoljan I pitao se šta sa tim prosjakom nije u redu kad je uprkos svojoj bedi I bezobzira da li je hladna zima ili vrelo ljeto, uvijek tako dobro raspoložen.

Jednog dana ga je pozvao u svoju palate I upitao ga: Abdula, kako je moguće da si uvijek tako dobro raspoložen? Ti nemaš ništa osim tog ćebeta koje se raspada . Ne znaš ni da li ćeš imati dovoljno hrane za dan koji dolazi. Ja imam svo bogatstvo: najbolje konje, pune sanduke  dragog kamenja, zlato, harem pun najlepših žena, palate I odane podanike. Ne moram da se brinem ni zbog čega, a opet sam svakog dana neraspoložen I ničemu se ne radujem. U čemu je tvoja tajna?

Abdula ga pogleda sa osmjehom I reče: “Gospodaru, svakog jutra kada se probudim, ja postavim sebi jedno pitanje: Abdula, šta danas želiš? Patnju, jad I bijedu ili osećaj sreće I blaženstvo? Šta ćeš da izabereš danas? I tako svakog dana  ja biram da budem sretan i da se osjećam blaženo. To je moj izbor, gospodaru. To je moj život.”

Dakle, sreća je stvar izbora. Svakog dana, svakog jutra, u svakom trenutku i vi imate tu mogućnost da izaberete da li ćete biti sretni ili ne. A onda i da živite u skladu sa tim. Samo od vas zavisi. Birajte da budete sretni, život je suviše kratak da biste ga proveli nezadovoljni. Prepustite svoju sreću u sigurne ruke – svoje.