Priča koja će vas zamisliti: Mirisali ste kao moja majka
Prije mnogo godina čuo sam priču jedne učiteljice. Zvala se gospođa Tompson.
Prvog dana školske godine svojim đacima petog razreda je ispričala jednu laž.
Poput većine učiteljica, rekla je djeci da ih sve podjednako voli. Ali to je nemoguće, jer je u prvom redu poguren za klupom na svom mjestu sjedio dječak po imenu Teddy Stodard.
Gospođa Tompson je promatrala Tedija prethodne godine i primjetila da se slabo igra s ostalom djecom, odeća mu je neuredna, i da se ne kupa redovno.
Tedi je također znao biti neugodan. Došlo je dotle da je gospođa Tomson zaista uživala da piše velike masne jedinice crvenom kemijskom na njegovim zadacima. U školi, gdje je gospođa Tomson predavala, nastavnik je na kraju godine bio dužan da, prije nego što napiše svoje mišljenje o svakom đaku, pročita mišljenja ostalih nastavnika od prethodnih godina. Gospođa Tomson je ostavila Tedijev izvještaj za kraj. Kada ga je pročitala, doživjela je veliko iznenađenje.
U prvom razredu, za Tedija je pisalo: “Teddy je bistro dijete i uvijek se smije. Uredan je i lijepo odgojen. Pravo je zadovoljstvo poznavati ga.”
U drugom razredu: “Teddy je odličan đak, svi ga vole, ali ima problema kod kuće jer mu je majka neizlječivo bolesna.”
U trećem razredu: “Teško je podnio smrt svoje majke. Trudi se koliko može, ali njegov otac uopće ne obraća pažnju, i ako se nešto ne promijeni, to će se loše odraziti po njega.”
U četvrtom razredu: “Tedi se povukao u sebe, i ne pokazuje interes za školu. Nema mnogo prijatelja, i ponekad spava na satu.”
Gospođa Tompson je sada shvatila u čemu je problem i postidjela se. Još joj je gore bilo kada su joj đaci donijeli Božićne poklone umotane u ukrasne papire, svi, osim Tedija, koji je svoj poklon dono nespretno umotan u običnu smeđu papirnatu kesu.
Gospođa Tompson je uz veliki napor otvorila baš njegov poklon između svih ostalih. Neka djeca su se počela smijati kada je otkrila ogrlicu od plastične imitacije kamenja, gdje su neki vidno nedostajali, kao i do pola ispunjenu bočicu parfema. Utišala je dječiji smijeh tako što je rekla da je ogrlica predivna i stavila je oko vrata, a parfem je kapnula sebi na nadlanicu. Teddy je ostao poslijednji poslije škole da bi joj rekao: “Gospođo Tompson, danas ste mirisali kao nekada moja majka.”
Nakon što su djeca otišla, plakala je skoro sat. Od tog dana je prestala predavati djeci, gramatiku i matematiku. Umjesto toga počela ih je učiti.
Gospođa Tompson je obratila posebnu pažnju na Tedija. Kako je radila s njim, tako je živnuo. Što ga je više poticala, brže je napredovao. Na kraju godine Teddy je postao jedan od najboljih đaka u razredu. Pored toga što je slagala da podjednako voli svu djecu, Teddy je postao njen omiljeni đak. Sljedeće godine je pronašla poruku ispod vrata od Tedija, da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu.
Šest godina je prošlo prije nego što je dobila novu poruku od Tedija. Napisao joj je da je završio srednju školu, treći u generaciji, ali da je ona i dalje najbolja učiteljica u njegovom životu. Poslije četiri godine, dobila je još jedno pismo da mu je ponekad bilo teško, ali je završio fakultet s najboljim ocjenama. Uvjeravao je gospođu Tompson da je ona i dalje najbolja učiteljica koju je imao u svom životu. Poslije četiri godine stiglo je još jedno pismo u kome je pisao da je odlučio da i dalje nastavi sa studiranjem. Pismo je bilo potpisano s Dipl. Ing. Theodor F. Stodard.
Ali ovdje nije kraj priči. Stiglo je još jedno pismo tog proljeća. Teddy je rekao da je upoznao jednu devojku i da će se vjenčati. Objasnio joj je da mu je otac umro pre nekoliko godina, i pitao je gospođu Tompso bi li pristala da na vjenčanju uzme mjesto obično rezervirano za mladoženjinu majku. Naravno da je gospođa Tompson pristala. I kao što već pogađate, stavila je onu ogrlicu i onaj parfem.
Zagrlili su se i dr. Stodard joj je šapnuo: “Hvala, gospođo Tompson, što ste vjerovali u mene. Hvala vam mnogo što ste mi omogućili da se osjećam posebnim, i da mogu postići nešto u životu.”
Gospođa Tompson je, sa suzama u očima, šapnula: “Teddy, griješiš, ti si taj koji mi je omogućio da postignem nešto u životu. Prije tebe nisam znala učiti druge.”