Dragi moj mužu........!

Iako smatram da nisam dužna opravdavati se, niti sam obvezna bilo što reći nakon svega što sam proživjela u posljednjih dvadeset godina života s tobom, a potovo zadnjih mjeseci, pišem ti ovih par riječi kako bih možda i samoj sebi neke stvari olakšala ili pojasnila..........

Smatram da nikad nisam griješila u tolikoj mjeri da bi me ti zbog toga trebao vrijeđati, ponižavati ili čak mrziti, iako je tvoje ponašanje upravo takvo.....

Iste greške kakvu ja činim, po tvojim riječima, čine i tvoja sestra, i tvoja šogorica, i kuma, i mnoge druge žene..... samo što sam ja još itekako krvavo radila da steknem tvoje povjerenje i da zaradim novac, dok one nisu nigdje zaposlene. Moram ti reći, da sve što sam u životu napravila i stvorila, stvorila sam bez tvoje ili bilo čije pomoći, naprotiv, svesrdno si se trudio da me svakodnevnim svađama i pritiskom koji si vršio na mene još više obeshrabriš, niti jedan trenutak ne propustivši da me podsjetiš na činjenicu kako sam ja nitko i ništa.......

Po svim tvojim riječima to bi značilo da ja nikad nisam privrijedila baš ništa. Da to što sam od svoje osamnaeste godine gradila s tobom kuću koja nije imala ni temelje, odmah potom radjala djecu, i preuzela skrb o tvojim roditeljima, rođacima, braći, kumovima, prijateljima, to sve također ne znači ništa.......... Pomagali smo tvoje roditelje, braću, dugi niz godina brinuli o njihovom školovanju, stambenoj egzistenciji, pomagali njihovu djecu također dugi niz godina, a sav zarađeni novac dijelili ste po pola ti i tvoja braća, njihove žene i djeca. Dakle, niti u tom pogledu ja ne vrijedim koliko oni, jer sudeći po svemu, to što sam ti ja rodila i odgojila djecu (iako često u napadu bijesa ni to nisi želio prihvatiti), brinula se o tvojim roditeljima koje nitko nije htio paziti, uz to ih je trebalo i uzdržavati jer nisu imali primanja, što sam dočekivala svakodnevno svu tvoju rodbinu, pomagala braću i sestre i njihovu djecu, kao ni činjenica da sam u našem braku radila punih 20 i nešto godina i cijelo vrijeme privređivala novac to sve također ništa ne vrijedi..................

Sudeći po svemu što sam ja ikad poduzela, učinila ili napravila ništa ne vrijedi, jer tebi  vrijedi samo riječ nekog tuđeg, stranog, čiju bi riječ odmah, od prve poslušao.  Dakako, mišljenje jedne šogorice, susjede, prijateljice, svakako vrijedi više od tvog osobnog mišljenja koje si morao steći o meni nakon toliko godina braka. Gdje si ti bio svih ovih godina dok sam ja odgajala djecu, brinula se o svima njima, i ako si mislio i tada da sam ja nesposobna za život, i nesposobna da se brinem o bilo čemu, zašto nisi ništa poduzeo da svoju djecu, svoje roditelje, svoju braću i sestre, prijatelje, zaštititiš od tog mog neznanja, nekorektnosti, nesposobnosti.............

Po čemu su te druge žene bolje, ili više privređuju da bi ih njihov muž cijenio i poštovao? Ili tvoje sestre? Šogorice? Bilo koja druga žena?

Postoji samo jedan odgovor? Ili ja zaista ne vrijedim pa sam vrijedna prezira, ili s tobom nešto nije u redu?

Kako ja tebe nisam prezirala kad si bio bolestan? Kad si ostao bez posla? Naprotiv, uvijek sam te pred svima branila i štitila iako već više od petnaest godina ne radiš, i nikad nisam rekla pred nikim za tebe, ni jednu jedinu ružnu riječ....

Podsjećam, uvijek sam s tobom otvoreno i o svemu razgovarala. Sve dok nisi počeo razgovarati i sa drugima, i u tim razgovorima počeo iskrivljavati stvari i pričati protiv mene, nasjedati na razne priče ljubomornih i pokvarenih, sebičnih ljudi. Moram priznati da je iza nas izuzetno naporan period.............

Naime, ti vjeruješ tim drugima oko sebe, a ne vjeruješ meni, i iz tog razloga me ponižavaš, i to se nikad neće promijeniti bez obzira jesam li ja zavrijedila ponižavanja ili nisam.........

Bolna je činjenica da sam nakon svih problema u mom životu koje sam morala rješavati sama, počevši od bolesti djece, školovanja, brige o tvojim roditeljima, smrti bliskih ljudi, pritisaka od raznoraznih lezilebovića u poslu, sa svim problemima se izborila, i uspjela ostati prisebna i čvrsta. Zato jer me držala snaga da je iza mene moja obitelj, koja, i ako na svim poljima izgubim, uvijek ostaje tu, kao najveća životna vrijednost........

Gadno sam se prevarila. Naime, sve vanjske neprijatelje sam pobijedila, međutim, na tebe, svog muža, nisam računala kao na neprijatelja i tu sam pala. Nisam se nikad nadala da bi ti, otac moje djece, moj životni partner, mogao dane provoditi u tračanju, podvalama i potkapanjima, jer samim tim što si uništavao moj život, uništavao si i život svoje djece......... Međutim, nakon svega zaključila sam da je svakako cilj svega mene onesposobiti u svakom pogledu kako bi ti uživao u tome što sam ja navodno nesposobna za zarađivanje, za posao, za brigu o djeci, jer j to jedina tvoja snaga........

Pitala sam se, u čemu ja griješim da sam vrijedna tolikog prezira?

Na more sam otišla prvi put kao čovjek nakon što sam se sama za to pobrinula i platila si ljetovanje. U zadnjih deset godina uspjela sam sama financirati školovanje djece, osigurati im posao, mjesto za stanovanje, plaćati sve režije, kupiti im automobile. Bez riječi sam kupila i tebi auto kakav si poželio, dakle, ako sam tako nesposobna kako kažeš kako sam sve to uspjela?  Zašto sam sve uvijek nabavljala za tebe i zbog tebe - osim ako nisam u tebe imala bezgranično povjerenje.......

Nikad neću žaliti, niti ću si predbacivati, ako sam zbog djece stala ispred tebe, i zaštitila njih, po cijenu da mi ti to nikad ne oprostiš, iako si me kažnjavao zbog svega toga na najgore moguće načine, uključujući i uskraćivanje svih financija, uskraćivanje bilo kakve podrške ili pomoći, pa do uskraćivanja čak i najobičnijeg i normalnog razgovora.......

E pa eto.... Sad ovom papiru mogu napisati sve što mislim......

Ja sam u nekim stvarima daleko ispred tebe. Uvijek sam za tebe govorila da si ti dobar čovjek, dobar muž, dobar otac, te da boljeg sigurno nema. Dok si ti istovremeno meni govorio da sam nikakva žena, kučka, drogirana (a zaspala  sam od umora i spadala s nogu), da sam glupa, da nisam lijepa, i da bih krepala od gladi da me ti nisi oženio.....

Možda i bih, ne znam. To zna dragi Bog! Ali u čemu je razlika - krepati ili živjeti ovakvim životom? Možda bih krepala od gladi, ali bih bar znala da me nitko nije do te mjere ponizio i omalovažio da sam gotovo bezvrijedna, i da zbog toga umirem od tuge jer je iza mene 20 i više godina patnje, služenja nekomu i nečemu koji do mene ne drži više nego li do obične kobile ili koze.......

Za to vrijeme puno je ljudi u meni vidjelo jedinstvenu i posebnu osobu, vrijednu i nadasve poštenu, samo ti ne, a ja sam uporno, poput Panelope odbijala sve udvarače, i nikad mi nije palo na pamet razmišljati o nekom drugačijem, boljem životu. Uporno sam nastojala svidjeti se tebi........ mom mužu........ ocu moje djece.......jer su me odgojili da cijenim obitelj iznad svega........

Nikad nisam došla u iskušenje da napustim svoju djecu jer je meni moja obitelj iznad svega, i mene nikad nitko nije mogao dovesti u situaciju da biram između tebe, djece, ili nekog trećeg jer su moja djeca i moja obitelj meni moj život.....

Koliko puta si se ti udvarao i dijelio komplimente drugim ženama? Koliko puta si ti viđen sa drugim ženama u društvu, na kavama? Zar to znači da su sve te žene odmah bile spremne za krevet čim im kažeš da su "mačkice, slatkice, ribice"?

Ja takve stvari nikad nikome nisam govorila. Ja sam mukotrpno i teško radila da bih odgojila djecu, da bih u tvojim očima nešto vrijedila, i da bih djeci pružila bolji život od onog koji sam ja imala....

A ja nisam imala ništa. Ti si me okružio svojom rodbinom, ne mojom. Ja nisam imala pravo na rodbinu onog trenutka kad sam uzela tvoje prezime, ni na prijatelje, ni na razgovore, na ništa..... bila sam tvoje vlasništvo......

Koliko puta sam izmišljala načine da nešto platim, donesem, stvorim, samo da bi mi ti rekao da sam dobra. Pa gdje god se okreneš oko sebe, stvari su koje sam ja stvorila svojom  rukom, ili ih kupila. .......

Ti kažeš da to sve nije ništa. Da sve to ne vrijedi ništa. Da ja ne vrijedim ništa i da nikada nisam ni vrijedila.....

Ti svakako imaš pravo na svoje mišljenje.... Isto kao i što misliš da se ne volim s tobom maziti zato jer nemam osjećaja, a ne zato jer si ti bezosjećajan prema meni....................

Samo sam tražila da u tvojim očima budem čovjek. Samo čovjek, ništa više......To mi je bilo više nego dovoljno, ali to nikada nisam doživjela.

I tako godina za godinom, djeca su odrastala a ja razmišljala o slobodi.... ili o bijegu.... ne znam. Moj izbor je samo bio pobjeći od svakodnevnih svađa. Stradalo mi je zdravlje, djeca su bila u komi, stavljajući ruke na uha da ne slušaju tvoje uvrede i moj plač......

Eto, sad si sam, imaš konačno svoj mir... imaš priliku naći ženu koja je dobra, pametna, nešto vrijedi.... od srca ti želim da nađeš to što tražiš.....

Nisam nikad imala namjeru razvesti se niti tražiti drugog muškarca. Ovo što sam proživjela, za jedan je život više nego dovoljno..... Završila sam svoj život s tobom poput stare mašine za pranje rublja, ili automobila koji je svoje dao..... ne vjerujem više u sreću.... jer ako ti koji si otac moje djece i čovjek kojem sam najviše vjerovala.... ako si ti mogao tako se ponijeti....kako da vjerujem nekom strancu.......

Što se tiče imovine..... ti kažeš da nemam ništa, da nisam stvorila ništa...... Dakle tijekom 20 godina radnog staža, 25 godina braka, 18 godina njegovanja roditelja, braće i ostale rodbinske svite...... smatram da sam i ja nešto pridonijela, ali ostavljam ti kuću u kojoj živiš i koju smo zajedno izgradili, ne treba mi ni jedna nekretnina  koju smo zajedno kupili, niti novac koji smo uštedjeli.

ŽELIM MIR! 

Po tvojem mišljenju sve to što ti sad imaš, a ja nemam, znači da sam ja svojih 25 godina profućkala ili doslovce poklonila tebi, i da moj život ne vrijedi ništa već da sam se ja rodila isključivo zato da bih tebi, tvojoj braći, i tvojim roditeljima služila......

Eto, ja te godine, taj dio svog života poklanjam tebi......

Jedino te molim. Vodi brigu o osjetljivosti naše djece, koji trebaju i tatu i mamu. Nemoj me u tolikoj mjeri ocrniti da dijete misli da nema goreg stvorenja od mene. Sjeti se da si ti svoju majku imao uz sebe do četrdesete godine života, a njemu je samo petnaest. Sreća je da ti nikad nisi nikog izgubio i osjetio tu bol, ali vjeruj mi jako bol kad izgubiš dragu osobu, ta bol nikad ne prolazi, molim te poštedi dijete te boli......

Nakon svega, nakon svih onih ružnih riječi koje si mi godinama govorio, ostala mi je istina. Uvijek ću se boriti  protiv tvojih riječi kojima me pred djecom opisuješ kao osobu koja ne valja, ne vrijedi, koja je pijana ili drogirana, jer niti jedna od tih stvari nikada nije bila istina.....

Ostao mi je i moj ponos....... Njega mi ne možeš uzeti.....Po mišljenju koje o sebi imam.... najbolja sam osoba koja postoji... uvijek mi je na prvom mjestu bila moja obitelj i moja vjera.....

Sad mi je ostala vjera.... i nada da moja djeca znaju prepoznati ljubav.... majčinu ljubav...... i da znaju da njih njihova majka nikad nije zaboravila, niti zapostavila, niti će kad to učiniti ma što da se dogodilo ......