Odjednom, dječak zapne i osjećajući bol kriknu:

“Ahhh!” Iznenada, ču glas koji je dolazio s planine:

“Ahhh!” Znatiželja ga obuze pa dreknu:

“Ko si ti?” Ali, odgovor koji dobi bijaše:

“Ko si ti?” Ovo ga naljuti, pa ponovo dreknu:

“Kukavico!” Glas odgovori:

“Kukavico!” Dječak pogleda oca i upita ga:

“Tata, što se ovo dešava?”

“Sine”, reče otac, “obrati pažnju.”

Tada otac viknu: “Divim ti se!”

Glas odgovori: “Divim ti se!”

Otac ponovo uzviknu: “Predivan si!”

Glas reče: “Predivan si!”

Dječak je stajao iznenađen, ali još uvijek ne shvaćajući što se dešava. Otac mu objasni: “Ljudi ovo zovu ‘eho’. Ali, to je zapravo ‘život’. Život ti uvijek vraća ono što ti daješ. Život je ogledalo tvojih djela.

Želiš li više ljubavi, podaj više ljubavi. Želiš li više dobra, podari više dobra. Želiš li razumijevanje i poštovanje, trudi se da razumiješ i poštuješ druge.
Ako želiš da ljudi budu strpljivi s tobom i da te poštuju, tada i ti budi strpljiv s ljudima i poštuj ih. Ovo pravilo odnosi se na svaki vid  života. Život ti uvijek vraća ono što daješ. Tok tvoga života nije slučajnost, on je ogledalo tvojih djela.”