Starac i smrt

Starac nošaše breme drva. Veoma zamoren, zbaci breme, govoreći:
"He, prokleta smrti, gdje si, zašto ne dođeš da me uzmeš s ovog svijeta,
da se više ne mučim!" Kad eto smrt stane pred njega, onako ružna kao
što je opisuju, pa ga pita zašto je zove. "Ta ništa, odgovori siromah
starac uplašen, više bih volio da nisi došla, ali već kad si ovdje,
pomozi mi da natovarim ovo breme na leđa, da stignem brže kući,
jer me čekaju".

Pouka - nikome nije milo umrijeti, ma kako bijedno živio...

Priča o rišiju koji je sjedio i meditirao u šumi.

Drevne literature uvijek govori o rišijima i jogijima u šumi. U to vrijeme, kada su oni živjeli u šumi, bilo je dovoljno voća i mnogo različitog zrnja i korijenja tijekom čitave godine. Nisu jeli previše i zato su živjeli dugo. Tada nije bio problem naći hranu i čistu vodu. Sada su tu samo "ljudske šume" jer se populacija jako povećala. Ljudi su najveći uništavatelji prirode! Zbog toga mi danas ne možemo živjeti kao što su jogiji živjeli u davna vremena. Hrana, voda i slično, to su sve sada problemi. Zato što god željeli postići, pokušajte postići tamo gdje jeste - nema potrebe da idete u šumu.

Taj riši je imao malu kolibu i malen potok koji je tekao ispred nje. Jednoga dana je sjedio ispred kolibe i vidio lovca kako goni jelena. Bila je to srna, bila je trudna, a lovac ju je htio ubiti. Pokušala je prijeći potok i napravila je veliki skok. Uspjela je proći ali je nakon par metara izgubila mlado i pobjegla.Riši je bio svjedok događaja. Uzeo je mladunče jelena u svoju kolibu i uz njegovu brigu ono je preživjelo i lijepo naraslo. Volio je tog jelena i bio vrlo vezan za njega. Za njega on je bio sve. Osjećao je prema jelenu kao da mu je njegovo vlastito dijete. Nakon nekoliko godina riši je umro. Kada je umirao bio je vrlo tužan što se mora odvojiti od svog jelena i jedina mu je misao u glavi bila 'tko će se sada o njemu brinuti'. Zato što mu je um bio tako fiksiran na tog jelena (ne na Boga ili nešto drugo), duša mu se vratila u tijelo tog jelena.

To je bila također ženka, i ona je ostala trudna, a rišijeva se duša rodila kao mlado jelena. Majka srna je jako voljela malo lane, ali je jednoga dana riši u obliku jelena odjednom shvatio što se desilo i da je u prošlom životu bio riši. Shvatio je da je zbog njegove vezanosti došlo do toga te se molio Bogu da mu ponovno podari ljudski život.

Vaše je postojanje tamo gdje je vaša vezanost. Tamo je kamo ćete se vratiti. Vaša vezanost je to što vas povuče natrag. Može stvoriti puno, puno fizičkih i mentalnih poteškoća, tugu i uznemirenost. Sve dok niste iznad svjetovnih vezanosti, patiti ćete. Ljubav je potpuno različita od vezanosti.

Postoje dvije vrste vezanosti: zdrava vezanost (npr. prema vašoj porodici) sa ljubavlju i ispunjenjem dužnosti. I nezdrava i neprirodna vezanost, kada se držite (prilijepite) za nešto ili nekoga i patite.

Učite od životinja! Ptica sagradi gnijezdo i položi jaja. Voli mladunčad, štiti ih i hrani sve dok ne ojačaju dovoljno za letenje. Ona ih prati u prvih par letova i tada im daje slobodu. Slobodu da rastu.

Zovem se Ljubav

Postojala sam prije nego je bilo što postojalo u Svemiru, postojala sam prije prirode, prije čovjeka. Bila sam usamljena, htjela sam podijeliti sve ovo što nosim sa sobom kroz nebrojene vjekove i stvorila sam svijet koji sam htjela da se mojim imenom zove.
Uvukla sam se u more i jezera, u rijeke i potoke, u planine i beskrajna polja, u šume i proplanke. Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udišete.
Volim doći iznenada, kada se ne nadate, volim vam oduzeti dah, volim vam oduzeti moć govora.
Volim kad vam srce brzo zakuca, kad vam koljena klecaju, kada često izgovarate nesuvisle rečenice.
Volim kad zbog mene radite nepromišljene stvari, kada se smijete kao djeca, volim kada šetate livadama i berete rijetko cvijeće.
Volim kada ste radosni zbog mene, volim kada zbog mene pjevate, volim kada zbog mene pjesme pišete, kada zbog mene priče izmišljate kojima nijedna bajka ravna nije.
Ali sam tužna kada me se bojite.
Tukli ste me, mučili, zatvarali u tamne klijeti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i žednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vječne kiše i tmurne oblake, krali ste duge od mene. Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se sirim i razvijam, govorili ste čak i da ne postojim. Niste vjerovali u mene, izmišljali ste strašne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljačkali ste, ubijali ste.
Ali sve sam zbog vas izdržala.
Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesretnu, da vas ne rastužim. Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rastjerala, neprimjetno, tiho i tajno, da se ne prepadnete. Šuljala sam se kao mio lopov oko vaših srca, omekšavala ograde koje ste postavljali i mislili da se neće moći nikada više ukloniti. Brisala sam suze s vaših lica kada ste mislili da vam ih nema tko obrisati, tjerala na smijeh kada ste mislili da čete vjerno plakati, tjerala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vječnu šutnju.
Ne bojte se…
Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vaše hramove. Pripremite posude duše svoje da vam ih ispunim radošću i veseljem. Ja ću biti vaša molitva, ja ću biti vas vid kada ne vidite, ja ću biti vas sluh kada ne čujete, ja ću vas nahraniti kada ogladnite, ja ću vas napojiti kada ožednite. Ja ću biti vaša svjetlost u mraku, ja ću biti put po kojim ćete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predjelima.
Ne bojte se. Otvorite srce i primite me u sebe. Jer sam tu. Jer postojim.
Zovem se Ljubav, samo me pozovite i bit ću tu.

Gori od klauna

Bio jednom mladi redovnik u Kini, koji je bio vrlo ozbiljan učenik Dharme.
Jednom, naiđe na nešto što nije razumio, pa ode i upita svog učitelja za pojašnjenje. Kad je učitelj čuo pitanje, počeo se grohotom smijati. Potom je ustao i otišao, još uvijek se smijući.
Mladi redovnik se vrlo uznemirio zbog reakcije svog učitelja. Sljedeća tri dana nije mogao jesti, spavati, ni misliti kako treba. Poslije tri dana, ponovno ode do učitelja i kaže mu kako je uznemiren zbog njegove reakcije.
Kad je učitelj to čuo, kaže, "Redovniče, znaš li koji je tvoj problem? Tvoj problem je da si GORI OD KLAUNA!"
Čuvši te riječi, redovnik je bio šokiran, "Ali presvijetli gospodine, kako možete reći takvo što?! Kako ja mogu biti gori od klauna?"
Učitelj pojasni, "Klaun uživa kada se drugi smiju. Ti? Ti si uznemiren, jer se druga osoba smije. Kaži mi, zar nisi gori od klauna?"
Kad je redovnik to čuo, počeo se smijati. Bio je prosvijetljen

Poznati ljudi rekli su ...

Držim do svojih načela, jer unatoč svemu, i dalje vjerujem da ljudi imaju dobro srce.
-- Anne Frank

Najveće zadovoljstvo u životu je raditi stvari za koje drugi govore da nemožeš.
-- Bagehot

Strah je dio svega što činiš ... Moraš preuzeti veliki rizik kako bi dobio veliku nagradu.
-- Greg Loughanis

Nikada nije prekasno postati ono što si trebao biti.
-- George Eliot

Tvoje JA, kao i svatko u svemiru, zaslužuje tvoju ljubav i naklonost
-- Buddha
http://www.mojesutra.net