Bilo je to davno ,davno, kada pustinja bijaše još prepuna prekrasnih zelenih vrtova, a kristalni potoci presijecali oaze, i stapali se sa velikom rijekom, koja je ljubila ocean..Ispod svega je bio pijesak, ali mek i nježan, a ne opor i suh, kao danas..

Usred te ljepote, postojalo je kraljevstvo, gdje je vladao sklad u svemu, jer je njime upravljala Kraljica izuzetne mudrosti i ljepote..Nitko zapravo nije znao odakle je došla..

Jednostavno, pronašli su je na pragu grada, tihu i malenu, kako se zabavlja sa škorpionom na ruci, i malom smaragdnom zmijom oko vrata..

Znalo se odmah da je to posebno biće, i stari svećenik ju je, prepun poštovanja, odveo u svoj hram, podučavajući je svojim tajnama..No, shvatio je, da je ona tajna za sebe, i pustio ju je, da se sama otkriva malo, po malo..

Dao joj je ime SHOSHAN, što je značilo Lotos, jer, ona zaista bijaše prekrasan cvijet, koji je malo po malo otvarao svojih tisuću latica..

Kraljica je posebno pazila na svoj hram, i nitko osim svećenika Meri-Ra i Menenbe, nije smio ući u njega..Ona je u hramu upijala snagu svemira i svih svjetlosnih bića koja su je pratila iz sfera koje ljudsko oko nije moglo vidjeti..Narod je bio zadovoljan..Bilo je dovoljno da se Shoshan pojavi među njima, pa da dobiju snagu i ljubav za sve..

Blizu hrama je živio Ramon, poslužitelj svećenika, dostavljač potrebnih stvari za hram..Silno je želio naučiti sve tajne koje svećenici znaju, jer je i sam to jednom želio postati..ali, ne iz ljubavi, nego iz želje za moći..Tako bi imao narod u rukama, i bio blizu kraljici, za kojom je gorio od žudnje.."Bit će MOJA, kad tad..a onda ću biti još moćniji.."

No, svoju tajnu je dobro skrivao, jer se bojao za vlastiti život..Kraljica je bila milostiva, no, narod nije..Ljubomorno ju je čuvao od svih pokušaja da se ugrozi njezina svetost..

Shoshan bi znala danima ne izlaziti iz hrama..Ona i Meri-RA, su znali otvarati odaje svih nebesa koja postoje, spoznavati tajne stvaranja, i opet, vraćati se u fizičku sferu postojanja, kao dva putnika na početnu stanicu, odakle su počinjali putovanje..

Shoshan je bila prelijepa, ali nesvjesna svoje ljepote..Meri-Ra je znao da baš takva treba biti, jer, čekao je trenutak, kad će nebo dati znak, da Shoshan konačno primi Vječnoga Stvoritelja u sebe..

Pokušavao je zatomiti u sebi sve emocije koje su ga odvlačile od konačne svrhe najsvetijeg obreda kojeg je trebao učiniti..I to mu je uspijevalo..Bio je čvrst i snažan, nositelj Onoga koji mu je povjerio Tajnu nad Tajnama..I zato mu je zaista snaga bila potrebna.

Taj trenutak je konačno došao..Zatvorio je dobro vrata hrama, i zamolio svoga brata Menenbu da bude na vratima, dok se ne završi obred..

Danima prije, sakupljao je najmirisnije cvijeće, koje je raslo na jednom jedinom mjestu, i koje neće nikad više rasti..Stvorio ga je magijom, moleći nebo da mu pošalje to čarobno sjeme..Predivne, purpurne latice,zanosnog mirisa, prekrivale su kameni oltar, na kojeg je položio svoju Božicu, svoj Lotos, koji će otvoriti posljednju laticu i predati svoje besmrtno srce Gospodaru Vremena..

Bila je tako čarobna u svojoj nagosti..Drhtala je kao srna, uhvaćena u ruke koje su bile sve, samo ne neprijatelj..Njegovi dlanovi su topili vrelinom svaki dio njene meke baršunaste kože..U trenutku je zaboravio da postoji On..Vidio je u njenim zjenama čežnju vjekova, prošlih i budućih, čežnju, da Ljubav konačno postane vladar novog Eona koji će doći..Postali su jedno jedino Jest..Božanstvo nad Božanstvima, koje se obavilo oko njih kao sedmerostruka zmija..Poljupci su sagorijevali u plamenu koji je svjetlom ispunjavao čitav hram, iako je već bila noć..

U to vrijeme, Ramon je u ruci držao čudesno lijep purpurni cvijet, kojeg je slučajno našao na putu..Vjerovatno je nekom ispao..Nosio ga je u hram, svojoj SHOSHAN, no vidio je da je Menenba na vratima.. "Vjerovatno nešto radi unutra.."pomislio je, i znatiželjan, kao i uvijek, zavirio kroz prozor, odgrnuvši lagano zavjesu..

Prvo ga je zabljesnulo svjetlo, no onda je u neraskidivom zagrljaju vidio svoju Kraljicu i Meri-Raa..Smračilo mu se pred očima..Bacio je cvijet, zgazio ga, i otišao obavijestiti ljude.."Ako neće biti moja, neće biti ničija.."

Menenba ga je vidio da odlazi, i znao što će biti..Tiho je pokucao, i kad mu je brat otvorio vrata, rekao što mu se sprema..Meri-Ra je samo šapnuo bratu da čuva Shoshan, kao zjenicu oka, jer, sada je ona Kraljica nadolazeće najljepše ljubavi, koja ne smije umrijeti..Tada je sam otišao među narod..

Ubrzo je bio odveden u odaju smrti, gdje su ga, povezanog, kao mumiju, osim otvora za oči i usta, stavili u otvoren sarkofag..Trebao je gledati kako pijesak polako curi i smrt se približava..Usta su osuđenicima ostavljali otvorena, da mogu izgovarati kletve, ako žele..Riječi su i tada bile moćne..

Dok je gledao u pijesak, kao polako curi, u odaju je ušao Ramon, cerekajući se slavodobitno..Meri-Rau je zastao dah..Koliko god čvrst bio, bojao se da nisu naudili njegovoj Kraljici..

Ramon mu se unio u lice govoreći mu oholo: "Gdje ti je sad tvoja ljubav? Pobjegla je, netragom nestala, ostavila te, umjesto da se bori za tebe..Da li je tvoj život vrijedan toga?"

Meri-Ra je odgovorio, smješeći se: "Ja ću je opet jednom zagrliti, i ona mene, a ti ćeš vječno sanjati o tom zagrljaju i njenom dodiru..Pisat ćeš joj pjesme, znat ćeš da postoji, ali će ti njena prisutnost biti nedostupna, i klizit će ti, kao ovaj pijesak kroz prste..nikad nećeš shvatit bit Božanske ljubavi, jer si zatvorio srce i nisi dao da se rodi u tebi..

A otkrit ću ti tajnu..Tu ljubav samo ona čuva i ona može pokloniti..Neka ti se nebo smiluje i pomogne ti da postaneš živ, kao ja sada..Samo moje tijelo odlazi i nestaje..Ja vječno ostajem.."

Ramun je bijesno napustio odaju smrti, i konačno zatvorio kamena vrata za sobom..Bez trunke samilosti..

Tako je završila ova priča..Kažu da nikad više kraljevstvo nije bilo isto..Dah života, napustio ga je, kad su Shoshan i Meri-Ra nestali u pijesku vremena..Ljudi su napustili grad, i pijesak je pobijedio zelenilo i vrtove..

No, duše ne umiru..Kao ni ljubav..Možda su se zaista negdje njih troje,SHOSHAN, Meri-RA i Ramun ponovo sreli..Menenba je vjerovatno opet zagrlio svoga brata..A Ramun? Da li je i sad potrčko i dostavljač, sakupljač moći,bez topline srca, ili je ipak shvatio ljepotu ljubavi? Ne znam..

Ako su riječi toliko moćne, onda je i danas Meri -Ra jednako živ i snažan..Neka se nebo smiluje onima koje eoni nisu mogli naučiti da ljube otvorenog srca i prepune duše...