11. PRELETJELA SJENA JASTREBA

 

        Preletjela sjena jastreba nad seoskim dvorištem.

        Uplašena, jurnula je kokoš u zaklon kokošinjca. Od lepeta i kokodakanja lecnula se mačka, i u zabuni skočila psu na leđa. Unezvjeren, pas se otkinuo s lanca, pojurio prema ogradi, preskočio ju, i od straha ugrizao prolaznika. Prolaznik je vrisnuo, pograbio batinu, i odalamio po psu. Tako ga je dohvatio po leđima, da se jadni pas istoga časa svinuo i svisnuo.

        Izleti iz kuće domaćin.

        “Zašto si mi ubio psa, ništarijo!?” povika, i ne dočekavši odgovora, istrgne letvu iz ograde i nasrne na prolaznika. Ovaj se pokuša ugnuti u stranu, ali mu razjarena letva tresne po tjemenu, da se skljokao i izdahnuo.

        Iz susjedne krčme istrči prolaznikov brat, koji se tu bio zadesio s nekim zgubidanima. Vidjevši što se dogodilo, on ščepa onu istu letvu, i svom  snagom odvali po domaćinu. Pade čovjek bez glaska i šapta.

        Prolaznikov brat, naglo se otrijeznivši, dade petama vjetra.

        Iz kuće tad istrčaše domaćinova žena i kći, zet i unuk, sin i snaha, udariše u grdan jauk, dograbiše tko metlu, tko kamen, tko motiku, i dadoše se u potjeru za bjeguncem. Usput im se priključiše i znani i neznani suseljani, no listom spremni uhvatiti, zatući, zgaziti. Srljali su za bjeguncem svi skupa nalik na golemu, otrovnu stonogu.     

        Ali iz krčme tad izletješe sve one dangube i mlatiše, pa se sudariše sa stonogom, i nastane tu kreševo, prošarano urlicima i psovkama..

        Što duljiti - ubrzo se cijelo selo pretvorilo u bojno polje. Nasrtao je svak na svakoga, ne pitajući zašto. Točnije, svatko je u sebi imao dovoljno straha i bijesa za smrtonosni udarac.

        Sjena jastreba davno je već preletjela selo, njive, i šumu. Čudila se gužvi tamo dolje. Ta sve se moglo izbjeći s jednom običnom kokoškom.

 

        Ali ipak, nije stvar u kokoški, zar ne?

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 3.