Subhuti je bio Budin učenik. On je bio u mogućnosti razumijeti moć praznine, pogled da ne postoji ništa osim u svom odnosu subjektivnosti i objektivnosti.
Jednog dana, Subhuti, u uzvišenom raspoloženju praznine, sjedio je ispod stabla. Cvijeće je počelo padati oko njega.
“Mi ti se divimo za tvoj diskurz o praznini”, bogovi su mu šapnuli.
“Ali ja nisam govorio o praznini”, rekao je Subhuti.
“Ti nisi govorio o praznini, mi nismo čuli prazninu”, odgovorili su bogovi. “To je prava praznina”. I cvjetovi su obasuli Subhuta kao kiša.