Oblaci, magla koja se valja postaje sve gušća i gušća, zaklanjajući mi pogled na stari par. Čini se kao da se udaljavam od njih. Svjetlost blijedi. Želim ostati sa starim parom, ali sada ih jedva vidim. Na mene se spušta tama. Znam da mi je povjereno neko znanje jer sam izabran da budem čuvar ­zaštitnik znanja. Sada nestaje i posljednji tračak svjetlosti, a par nestaje; no mogu osjetiti - ćutim - da će, mada odlazim, oni uvijek biti samnom. Ulazim u tamu, a iz tame u bljesak svjetlosti. Osjećam pritisak na desnom ramenu i čujem dubok, grub glas. Otvaram oči.

Vozač autobusa naginje se nad mene i trese mi rame. Izgleda pomalo ljutito.

"Hej, prijatelju! Probudi se. Ovo je zadnja stanica."

Pospano žmirkam prema njemu - bacam pogled na prazan autobus - i zijevam dok se protežem. Osjećam se odlično! Baš sam se fino nadrijemao! Pitam se jesam li štogod sanjao?

Ali je li to bitno? Ionako se nikada ne sjećam svojih snova.

Ispada da je kristalna kugla koju je pronašao Dr.Ray Brown, događaj koji se može poistovjetiti sa davanjem kompjutora na raspolaganje nekoj čimpanzi!