Advent...advent....raskošno osvijetljen grad, okićeni izlozi, ulice pune ljudi...Ruke se griju kuhanim vinom ili toplim, mirisnim kestenjem...Euforija pred nadolazeće blagdane raste iz dana u dan ..iz večeri u večer....

Među tim mnoštvom lica, ruku i koraka, mnogo je onih koji ove dane liječe svoje frustracije, svoje boli i razočarenja punim vrečicama poklona, onih potrebnim i onih sasvim bespotrebnih stvari...

Jedino šačica uličnih muzičara što svakih pola sata mjenja svoje mjesto svirke ne dodiruje ambijent kojim su okruženi. Oni su tu da svojim umijećem, srcem i dušom sve svoje patnje , ogorčenosti  i boli pretoče kroz note u muziku , podjele onaj skriveni dio sebe masi..i smješe se pritom...

I ta gorčina i sve ono što ona nosi sa sobom nije više u čaši gorkog slanog okusa pojedinca , već je prerasla u jezero i samim tim postala podnošljiva, rekla bih ugodnog okusa.

Postanimo jezero.