-kako je bilo na poslu?
-interesantno baš…. možeš li zamisliti što sam radila noćas?
Malabibi radi u bolnici kao ispomoć, studentski posao.
- svašta mogu zamisliti, pričaj….
- brinem o pacijentima, mjerim tlak, mjerim šećer, pripremam infuzije i medikamente, interveniram kad začujem alarm kod pacijenata koji su priključeni na aparate, monitore….
- ne mogu vjerovati da su sestre tako neodgovorne da ti daju da radiš nešto o čemu nemaš pojma! – čudim se ja – znaš li ti uopće izmjeriti tlak? ili napumpaš i samo bubneš nešto kao 120/80….
- odakle ti to!? kao da si virila iza mene -smije se Malabibi mojoj reakciji – nije mi nitko pokazao, kad bi imale vremena za pokazivanje tada im ne bi trebala pomoć ovakvih poput mene…. nisu neodgovorne, već ne stignu na sve strane, premalo ih je. za tlak sam sama ukapirala po otkucajima, aparat za mjerenje šećera pokazao prvi put grešku jer sam presporo reagirala, ali sam i to nekako savladala…. ostalo se snalazim kako znam, a nekad mi čak netko i odgovori na pitanja.
Malabibi voli sama zaraditi za džeparac…. usput sakuplja iskustva, da bi nakon nekog vremena mogla donijeti odluku - medicina, da ili ne.
njoj ništa nije teško, ni noćne smjene na odjelu vikendom umjesto skitnje po nekim klubovima, ni frustrirajuća činjenica da fali medicinskog osoblja, a odjeli puni, prepuni….
koliko je situacija dramatična, i nedajtibože razboljeti se i završiti u bolnici, vidi se i po tome da jedna djevojčica bez pojma o pojmu i bez ikakve veze s medicinom i tome sličnom preuzima zadatke jedne medicinske sestre i kad je pitaš što radi kaže - brinem o pacijentima - kao da je to nešto najprirodnije da za takav posao nije potrebno ni predznanje ni diploma.
i priča Malabibi, o ljudima koje sada susreće, o sestrama, o doktorima, o spremačicama, o bolesnicima, o bakicama na odjelu…. ili su slatki, ili simpatični, ili dragi, ili jadničak kako se muči, ili ajme kako je to tužno nešto kad netko nema baš nikoga svoga, a još i bolestan….
- Isuse, nisam prije shvaćala koliko je čovjek bogat kad je zdrav….
ipak, još uvijek dok Malabibi pripovijeda, osjeti se njena neopterećenost, dječja začuđenost…. suosjećanje i za one koji su bolesni i za one koji ih liječe….
jer izgleda da se ponekad ni ne zna kome je teže.
bglavac
irida
edin.kecanovic
