Johnny je bio na satu likovnog odgoja u svojoj školi za djecu s posebnim potrebama. Uzeo je malo plastelina, otišao u kut ućionice i poćeo se igrati. Ućiteljica je došla do njega i rekla mu: "Zdravo, Johnny." I Johnny odgovori: "Zdravo." Ućiteljica ga upita: "Što to imaš u ruci?" I Johnny odgovori: "Hrpicu kravljeg gnoja." Ućiteljica upita: "A što radiš s njim." On odgovori: "Radim ućiteljicu."
Ućiteljica je mislila da se Johnnyjevo stanje pogoršalo pa je pozvala ravnatelja koji je upravo prolazio kraj ućionice, i rekla mu: "Mislim da se Johnnyevo stanje pogoršalo." I tako je ravnatelj došao do Johnny i pozdravio ga: "Zdravo, sinko."I Johnny odgovori: "Zdravo." I ravnatelj upita: "Što to imaš u ruci?" I on odgovori: "Hrpicu kravljeg gnoja." "I što radiš s njime?" I odgovori: "Ravnatelja."
Ravnatelj je mislio da je to slućaj za školskog psihologa. "Pošaljite po psihologa!"
Psiholog je bio pametan ćovjek. Došao je do Johnnya i rekao: "Zdravo." I Johnny reće: "Zdravo." I psiholog reće: "Znam što imaš u ruci." "Što?" " Hrpicu kravljeg gnoja." Johnny reće: "Toćno." "I znam što radiš njime." "Što?" "Radiš psihologa." "Krivo. Nema dovoljno gnoja!"
Jedan je vojnik na ratištu, kad god bi vidio komadic papira, bacio pušku, pokupio papir i gledao u njega. Onda bi ga pustio da odleti iz njegove ruke na zemlju. Zatim bi otišao nekamo dalje i ponovio istu stvar. Njegovi suborci su to primijetili pa su rekli: “Izlaže se pogibelji. Potrebna mu je pomoc.”
I tako su ga poslali u bolnicu, i dali mu najboljeg psihijatra, ali ćinilo se da nema nikakvih rezultata. Lutao je po bolnici i skupljao papirice. Lijeno bi ih pogledao i pustio da odlepršaju na pod. Na kraju su rekli: “Moramo ga otpustiti iz vojske.”
Pozvali su ga da mu predaju otpusno pismo. Lijeno ga je uzeo u ruke, pogledao i uzviknuo: “To je to! To je to!”
Posto je Papa u Australiji i kako izgleda on ce tamo okupiti poprilican broj jaganjaca na jednom mjestu pa evo malo od de Mella dok ga nema.Treba odrzati i ravnotezu za slucaj da pretegne juzna hemisfera a de Mello ima tezinu mada je malen. Vjerovatno je i meni potreban psiholog jer kad god vidim papu ne mogu a da se ne cudim,ajde politicare mogu da razumijem ali njega ne mogu.Nekako mi to djeluje neprirodno,kao lazna skromnost i poniznost a opet barata dogmom,autoritetom.
Ako sam dobro nacuo crkva se je odrekla de Mella no nisam siguran ali je sasvim moguce gotovo normalno.