Nakon otkrića da može doći do bisera a da ne ozlijedi školjku, djevojka je sa posebnim užitkom odlazila na ronjenje, nož joj više nije trebao. Kružila je po morskom dnu , milovala školjke i primijetila da one školjke koje u sebi nisu imale biser nisu ni otvarale svoje ljušture, samo bi se promeškoljile od zadovoljstva ali lepezaste ruke ostale bi im zatvorene. Ali zamijetila je još nešto, nisu ni sve školjke koje su imale biser otvarale svoje ljušture. Neke su zaista bile spremne predati svoje biserje (ili bol kako bi rekla školjka ) odmah i bez pogovora ali bilo je i onih koje su se strašno mučile, kao da su htjele ali nisu znale kako, pa su tako tek malčice pokušavale otvoriti svoju lepezu, zakočeno i bolno, vidjelo se da se trude samo što u tom trenutku još nisu bile spremne.
Ostavljala ih je djevojka na miru, čekala je da njihov trenutak dođe sam od sebe, ali nikada nije propuštala priliku kod zarona da ih obiđe i pomiluje riječima i mislima.
Za sve na kopnu ova djevojka je postala pravo otkriće, nitko nije mogao shvatiti kako je od totalnog gubitnika baš ona postala najbolji lovac na biserje.
Jednog dana djevojka je dobila izuzetnu priliku da za bogatog klijenta izroni "Crni biser", naravno i zarada bi bila puno veća.  Znala je ona da se takvi biseri nalaze na puno većim dubinama i na nešto udaljenijim lokacijama a isto tako znala je da se mnogi lovci nikada nisu vratila sa takvih urona.Odmah je počela sa svojim vježbama disanja i meditacijom da bi postigla ravnotežu duha i tijela, znala je da će joj i te kako trebati jer nije htjela odustati a i činilo joj se da je došlo vrijeme za nove izazove.
Jednog dan u sami cik zore dok je sunce tek provirilo na horizontu, znala je da je spremna. Duboko je udahnula , zatvorila oči, zamislila "Crni biser" i skočila u zagrljaj dubokog morskog plavetnila.

---3.dio...