POKUSI ANĐELA

 

U kolu večernjih anđela našao se jedan, koji je tvrdio da će on uvijek ostati neporecivi i neprijeporni anđeo, pa makar se rodio i u tijelu tigra. Reče da je spreman to i dokazati.

Dogovoriše se oko pokusa. Dotičnoga će anđela roditi divlja tigrica, a braća na nebu budno će motriti njegovo tigrovanje.

Kad se rodio anđeo-tigrić, sa slašću je pio tigričino mlijeko, i naučio sve što se tim mlijekom moglo naučiti: skok, šuljanje, urlik, samosvijest. Onda je došlo na red meso zaklane koze. Tigriću je miris krvi nemilo udario u nos. Utroba mu se kvrčila. No kako nije bilo druge hrane, počeo je jesti meso.

Tigrića nije privlačio lov, onaj, kojemu ga je majka učila. Nije se pokazao spretnim učenikom. A kad je jednom sudjelovao u hajci na zebru, i kad je njegova majka ščepala i ubila gonjenicu, tigrić nije htio jesti zebrino meso. Da, bio je to čudan tigrić, ali nedovoljno čudan.

 

Onda se jedan od braće anđela zabrinuo. Dogovori se s ostalima da krene u pomoć anđelu, koji je sebe zaboravio. I jer nije bilo vremena da se i on udjene u kakvu zemaljsku rodnicu, i jer mu je tako bilo dano, anđeo stvori sebe pustinjakom, i nastani se na rubu šume. Naumio se nekako sprijateljiti s tigrićem, i   podsjetiti ga na njegovo podrijetlo.

Tigrić je u međuvremenu uzrastao do moćnoga tigra. Jednoga je dana dolutao do pustinjakove kolibe. Oćutio je neobičan, nepoznat miris. Legao je na prag, čekajući da vidi stvorenje, koje tako miriše.

Kad je pustinjak otvorio vrata i ugledao tigra, kriknuo je od straha. Zalupio je vratima, skutrio se u dno sobe, stao moliti Boga i anđele za pomoć.

Onda progovori iz tigra:

“Zar si zaboravio tko si, i tko sam? Gle, manja je moja krvožednost od tvojega straha. Otvori vrata, prepoznaj u meni sebe”.

Ali pustinjak nije otvorio vrata.

Tigar zareži, i izgubi se u šumi. Onda se pope na visoku liticu, s koje nije znao, ili nije htio sići. Od njegova samrtnog urlika raspukao se kamen, a kosti su se u pustinjaku razdrobile.

I kad su se dva anđela istovremeno našli u raju, večernji ih zbor dočeka s onakvom dobrodošlicom, kakvu je svojedobno otac priredio razmetnomu sinu; i pozvaše još na skup anđele iz noćnoga i jutarnjega tabora, i priredi se velerasprava o pitanju tko je od dvojice više sebe zaboravio.

Složiše se, ne složiše se.

Zaključiše da je ovo polje vrijedno daljnjih istraživanja. I nastaviše istraživati s novim dobrovoljcima.

Jer ni anđeli nisu slobodni od zabluda i neumjesnih pobuda.

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Anđeli, jutarnji, večernji, noćni = bića dubljega uvida u sebe i širega vidika oko sebe; bića većih moći i stvaralačkije volje, kojom vladaju nad materijom i prostorom. Stanuju na sebi primjerenu katu sedmokatnih nebesa.

 

 

Vježbe za protu-zaborav, za pročešljavanje sjećanja:

 

 Čitaj iznova ovu priču, i smišljaj što su sve naredni anđeoski pokusi mogli pokazati – koliko malo sjećanja, koliko puno zaborava, ili obratno.

 

 

 

Vesna Krmpotić, DUBOKO NEDISANJE, vježbe odvike od navike, zbornik priča