Moja pok. baka Nikica nije, nama djeci, pričala puno bajki….ali je zato uvijek pričala istinite priče iz života…
I evo jedne….događa se u Omiškom zaleđu….a kao i sve bajke …tako i ja kažem…
Bila jednom iznimno zgodna cura iz jako siromašne obitelji. Kao i svako dijete u obitelji, tako je ona čuvala koze…sve dok je nije primijetio jedan bogat tip….i zaprosi je on….dovede u svoju kuću gdje je imala čak i služavke da je služe.
Mlada cura, puna energije, zdravog apetita ….šetala se tako ona svaki dan po kući i po imanju….i jednog dana uđe u podrum…zgrabi grozd grožđa i pojede ga. Grožđe je bilo slatko… takvo ona u svojoj kući nikad nije smjela jesti…i sjedne ona i stane pohlepno zobati grozd po grozd dok se nije dobro najela.
Vrati se u svoju sobu….pogleda lijep i skup namještaj i sjeti se da je ona ipak sad postala dama i da se ne smije tako ponašat i zovne svoju služavku:
- Anđo, idi u podrum, izaberi najljepši grozd grožđa, dobro ga operi i obriši i donesi mi ga da ga pojedem. Baš sam se nešto zaželila grožđa.
…ode Anđa i donese grozd na srebrenoj tacni
- kako ću ga ovako jest? Gdje je tanjur?
…ode Anđa i donese tanjur
- a perun* i nož?
…ode Anđa po perun i nož…
.
Tada djevojka pomisli da je pretjerala, sjedne za stol i smirenim glasom kaže Anđi:
- vidiš Anđo, grozd se stavi na tanjur, perun u lijevu ruku, nož u desnu i onda se zoblje zrno po zrno…..eto! Tako mi u mom selu jedemo grožđe! A kako se u tvom selu jede grožđe?
- Onako kako ste ga Vi maloprije kusali* u podrumu – spremno odgovori Anđa
ja sam imala goste u kući...pa sam jela grožđe kako to i spada.... :-))
70 godina poslije...iste te "dame", nemaju o čemu drugom pričat, osim o tome da su kupile DolčeBreganu, Lakoštu, Đorđe Armanija, Verštače, KokoŠanela...a nisu primjetili da im je na patikama slika janjca umjesto pume...
sporo ide ta evolucija :-))
..šubi da lalala pa uuuu
sanjamo priko svake mire
plovimo puno iznad oblaka
i ti i ja…“
*perun = vilica
*kusati = svinjski jesti
izbrisano s Elyca.blog, post od 24.11.2008.
bglavac
edin.kecanovic
