POHLEPNIK

Bio jedan majmun pohlepnik. Čim bi se nečega dočepao, odnosio je svojoj kući, i ni s kim ni zalogaja ne bi podijelio.

Na stablu banane dozrijevala je povelika kita bananinih plodova. Majmun je sjedio pod stablom smišljajući kako će ih sve pojesti sam, samo nek sazriju.

Prošao onuda zec pa zamolio za jednu bananu, makar bila i nedozrela. Ne dade mu majmun ni jedne, i još mu zaprijeti da će ga nalemati pojavi li se još jednom u blizini stabla.

Proletio potom papagaj, a banane već bile blizu sazreća. Zamolio i on da mu majmun priušti jednu bananu, jer već tri dana nije ništa okusio. Ali majmun ne htjede ni čuti da papagaju dade bananu, već se nabaci kamenom na nj.

Prođe ovim putem jedna kornjača, pa rekne:

"Iznemogla sam od gladi i umora, de otkini mi jednu bananu"!

Pohlepnik se izdere:

"Odlazi s mojega imanja, grdobo! Ove ću banane sam pojesti, čim sazriju"!

No on nije primijetio da su banane u međuvremenu već požutjele i otežale. Tako ih je čuvao od  drugih, da nije imao vremena pogledati uvis, u krupni grozd plodova. I ubrzo potom banane se otkidoše i padoše majmunu na glavu. Smrknulo se majmunu pred očima, te se on svali na zemlju jaučući i psujući banane.

(Brazilska basna, prijevod M.Š., prepričala V.K.)

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena