"Dođite,do ruba"- rekao je..Oni rekoše : "Bojimo se"..

"Dođite do ruba"- on ponovo reče.

I oni dođoše... On ih tada gurnu, a oni poletješe..."

(Guillaume Apollinaire)

Stidljivo i plašljivo, kretala sam se ka rubu bezdana,

okružena bezbrojnim šapatima..Bijeli i crni anđeli, nasmiješeni, čekali su moju odvažnost, da bar dođem do kraja, gdje koraci nisu potrebni, samo let, bekrajan, opuštajući let...

Netko je povikao: "Nemoj... sve što ti govore, laž je... Prevara koja se vjekovima provlači kao istina.. Ne postoje letovi bez krila..Nitko te neće prihvatiti ako padneš.. Jedan  je poslušao glas, pa se nije bacio sa litice.. Čiji glas? Glas onih koji te neprestano uvjeravaju da ćeš se raspršiti u tisuću komadića i zauvijek nestati...

Hoćeš li vjerovati sebi, i konačno doći do ruba?

"Ali, dopustite, da bar razmislim, dajte mi trenutak vremena, umorna sam od koračanja, a strah me poletjeti..."

"Ne postoji vrijeme... Ne razmišljaj.. Prepusti se, vidjet ćeš ono što mnogi vidjeli nisu..."

"Takva obećanja me podsjećaju na pustinju, i one, kojima se u pustinji neprestano nešto obećavalo..."

"Zaboravi što znaš..Zaboravi da išta znaš...Zaboravi da uopće postojiš, takva kakvom se vidiš..."

"Ali onda Ja neću postojati..Tko će onda umjesto mene biti Ja?"

"Odvaži se, i konačno baci se u taj bezdan koji je pred tobom..."

I učinih taj maleni korak... Kad me dotakla Ljubav svih tih anđela odjednom, shvatila sam, da ne postoji razdvojenost... Prepustila sam se dodiru Majke svih duša, koje su treptale u magnovenju, radujući se ponovnom rođenju novog Univerzuma...

U trenutku sam bila zagrljena zagrljajem Onoga koji grliti nikad ne prestaje, i shvatila, da konačno osjećam Ljubav koja je nezamisliva onima koji sebe gledaju kao odvojena bića, odvojena od tog Izvora, koji jedini nikad ne može duše ostaviti žednima...

I shvatila sam, koliko smo zapravo svi žedni...

I ne mogoh ostati više...

Pretvorih se u malenu kap, kao kap rose, koja je dovoljna da žedne usne povrati u život, tek buđenjem, da se sami odvaže krenuti svojim putevima...

Znam da će ta kap krenuti jednom natrag, prema svom Izvoru, ognjem Ljubavi pretvorena u dio oblaka, prema visinama...

Ali nije li to onaj let, koji počinje dolaskom do ruba bezdana?