Početak nam bješe,ljepši nego svi odsanjani i proživljeni počeci..Ja i ti..U Onome,koji je stvorio Sebe, najdivnijega, da bi nama stvorio najdivnije jutro, najdivniju obalu, najdivnije tlo,po kojem ćemo neodvojivi jedno od drugog koračati..I bili smo purpurno jedno, u Njegovom srcu najsretniji i obavijeni jedno drugim kao najnježniji veo koji je mogao od ljubavi svoje satkati..Voljeli smo se dodirom bez dodira, ljubili poljupcem bez usana, osjećali se svakim malenim titrajem u tijelima baz tijela..Ah..kako savršeno i duboko to bijaše..

Ali iz ljubavi zbog Ljubavi..razdvojismo se,da bi se jednom ponovo u još većem i dubljem zagrljaju sastali..U kodove naše duše, utisnuli smo tu predivnu purpurnu obalu, ocean Njegovoga srca, u kojeg smo  uranjali do neslućenih dubina..

Svemir nam je obećao susret na nezaboravljenoj obali sna..