PLAVA RUŽA

 

Lijepa kraljeva kći bila je probirljiva i pomalo ohola.

Došlo joj je vrijeme za udaju i kralj se jako mučio da joj nađe izabranika po njenoj volji..

Ona je uporno sve odbijala, svakom našla manu..

Onda je smislila nešto, kako bi zauvijek odbila prosce .

Rekla je ocu da će se udati za onog tko joj donese plavu ružu.

To je bila velika muka za sve prosce..cijelim se dvorom i kraljevstvom pročulo o kakvoj se neobičnoj želji radi.

                     

Počelo je nadmetanje među proscima tko će joj doonijeti ružu i tako zauvijek dobiti prekrasnu djevojku i kraljevnu za svoju ženu..

Dolazili su razni trgovci iz dalekih krajeva noseći plave ruže od porculana, umjetnici slikari , pjesnici ..svi joj nudlili plavu ružu al ona svakoj našla manu..ova je od porculana, ona je nacrtana, ona obojana..

Jednom naiđe odnekud običan momak , ubrao usput  bijelu ružu i došao kraljevni pjevati pod prozor..

Ona se odmah zaljubi u njega i zaboravi na svoje hirove..

Odluči da će se udati za njega.Svi na dvoru se naljutiše, jer je bilo očigledno da je kraljevna lagala kada je prihvatila bijelu ružu.

Dvorjani su se ljutili i tražili od kralja da kćeri ne dopusti lagati.

Ali.. reče ona ocu- kralju: Oče pogledaj, ovo je plava ruža...Zar ne vidiš?

                              

 (Prepričana priča  olavoj ruži.)