PJENA

 

         Bila jedna pjenica, koja je trajala časak, dva. Ali njoj to bijaše vječnolik život, kojim je saznala da je ona govor mora, izraz vala, trag vjetra. Prišlo joj u toj vječnolikosti trojstveno biće, njezin prosac od tri počela.

         Kao sunce, on joj reče: "Moja li si, pjeno"?

         Pjena će suncu: "Oh, jesam, tvoja sam".

         Kao ocean, on joj reče: "Moja li si, pjeno"?

         Pjena će oceanu: "Oh jesam, tvoja sam".

         Kao vjetar, on joj reče: "Moja li si, pjeno"?

         Pjena će vjetru: "Oh, jesam, tvoja sam".

 

         I tako, nevjestica tri muža, svakomu do kraja njegova, a trojstvu jednako jedna jedina: ničega sličnog nigdje. Najnaličniji su joj čovjek, vrijeme, i svemir.

 

 

Nagradno pitanje: Kako reći što mu dođe ta pjenica?

 

Vesna Krmpotić, iz neobjavljene zbirke priča PRIČE PJEVICE