Draga moja... Čudesno prolaze ove moje godine, trenuci,otkako si još čudesnije ušla u moj život...I tek poslije svega što je prošlo, poslije svega shvaćam da zapravo sve traje i ne prestaje..Nakon kraja,novi početak, pa opet...Prepuštamo se tom predivnom kotaču života, da nas nosi, kao vrteška u zabavnom parku...Ali silazimo kad hoćemo,i ponekad, sa strane gledamo neke naše otiske, kako prolaze mimo nas...Puno se divnih trenutaka dogodilo...Ti si bila moj učitelj, ja tvoj...Inicirale smo jedna drugu, da bi još ljepše i savršenije doticali svijet.Ti si me dotaknula svojom slobodom-ja tebe svojom bezuvjetnom ljubavlju...I sve je krenulo tim putem..I dalje sam otvorena, i pružaM LJUBAV, ALI JOŠ LJEPŠE I SPONTANIJE..I sve mogu osjetiti, i još DUBLJE voljeti...Ti si bila prva i najsvjetlija točka, od koje je svjetlo počelo da se širi...Odjednom, poslije tebe, toliko predivnih duša na mom putu, a ja,sa još većim svjetlom u srcu, mogu da ih potpuno VIDIM..Ti si uz mene, u svakom trenutku,utkana u to svjetlo, nikad to ne zaboravi...Sve što je bilo u toj tami, u kojoj nisam mogla vidjeti ništa osim sebe, sve je bilo laskanje i zamka vlastitoga ega..Ego gospodari umom i želi vlast i nad srcem...Ali, prozrela sam njegova lažna šaputanja...Ne borim se više s njim..Postali smo prijatelji...I to ćemo i ostati..Niti je on moj gospodar, niti ja njegov..Ti ćeš uvijek biti početak svega, prožeta kroz sva druga predivna bića, koja mi je svemir,kroz tebe poklonio,najdraža moja...Zar ne vidiš koliko si svuda utkana?Tako će uvijek biti..Svojom slobodom, otvorila si put mojoj...Svojom bezuvjetnom ljubavlju, otvorila sam put tvojoj bezuvjetnosti...Slobodna sam od svega, i od same sebe...Od svega stvorenog što mi želi nametnuti svoju krutu matricu postojanja..Mogu biti sve- i zmija, i golubica, i anđeo i demon, ona koja voli, i ona koja je voljena...Uživati u svakoj ulozi koju odaberem, jer ja sam kreator svoje slobode..Ja volim kada ti letiš, volim gledati kada čvrsto hodaš po zemlji i roniš u beskrajnom oceanu spoznaje..Jučer mi se dogodilo nešto predivno...Nisam bila u dubokoj meditaciji, samo sam razmišljala, koliko više ne gledam na okvire i norme, i kolko uporno gledam na tu čudesnu i čistu iskru ljubavi..I sama sam čarobnjak ljubavi, jer sam to odabrala kao smisao ovog života...Drugima mogu stvoriti svemir ljubavi, ali sama sebi ne, jer mi to može samo drugo biće, koje me voli kao što ja volim druge..Da li si to ti..ne znam, ali, osjećam da je oko mene i u meni svemir o kojem sanjam..I tako, upalim mirisne štapiće, i odjednom..u trenutku sam bila prenešena u sferu iznad svih sfera,u jedno veliko i predivno NIŠTA, koje samosjetila u svoj punini..Um mi je bio prazan,nije bilo čak ni emocija...bila sam uronjena u SVE, a postojalo je NIŠTA...Bila sam prenijeta u trenutak tišine, prije nego je postojala riječ, u trenutak prije trenutka, kad je Stvoriteljevo Srce čekalo da se rasprsne od siline ljubavi...I shvatih,da za Ljubav ne treba i ne postoji riječ, a tako smo je ograničili baš tim, bezbrojnim riječima..Sve će nam jednom postati nevažno, što nam je sad toliko važno, kad budemo uronjeni u to predivno SVE, kad osjetimo blaženstvo toga NIŠTA...Sve sitne stvari,natjecanja i isticanja, sve će se rasplinuti, kao mjehur od sapunice...Želim ti samo reći, draga moja,da je taj osjećaj vrijedan svih proživljenih koraka i svih patnji kroz koje smo prošli ili prolazimo..Sve tajne su mi otkrivene, a ja, samo tajnu ljubavi želim podijeliti sa drugima..Sve druge tajne, same će se otkriti..Draga moja, shvaćam, da se od iskona znamo, i da je iskon taj, koji nas je ponovo pronašao i sastavio..Budi mi sretna, iskro moja vječna..Ljubim te...Tvoja, Tanja (9.o2.2010)