Priča bi bila čudna, da nije istinita. ispričana jedne zimske noći uz topli kamin, kad je baka pričala svoje priče unuku prije spavanja..

Obično se znalo u stare dane djecu plašiti, da budu dobra, pa se znalo čak reći, "cigani će te odnijeti, budeš li neposlušan".. kad bi prolazili cigani koji kupuju perje, djeca bi uplašeno pobjegla u kuću..

No, baka je čula od svoje bake, jednu sasvim drugačiju verziju te priče, i počela je pričati svome unuku...

"U davno, davno vrijeme,kad su anđeli tek bili rođeni, svatko od njih je imao pravo na jednu želju..

Svaki anđeo je poželio nešto veliko i plemenito, samo jedan anđeo je zaželio svoju čudnu želju: Da se spusti na zemlju, skine perje sa svojih krila, i pokloni ih onome tko se sa njim želi promijeniti za uloge. On bi postao običan čovjek, smrtan kao i drugi, a čovjek bi postao anđeo i ostao u rajskim sferama...

Anđeo je znao zašto to želi..Jedino kao čovjek, moći će do kraja shvatiti i osjetiti ljudsko biće, sa svim njegovim bolima i radostima..

I tako, anđeo uredno skine svoje čarobno nježno bijelo perje sa krila, spremi u svoj zavežljaj, i krene na put..

Koračajući tako ulicom, susretne bogataša, koji se vozio u zlatnoj kočiji..Upita ga:

"Želiš li da ti poklonim nešto?"
Bogataš se grohotom nasmija.."Smiješni čovječe, a što to ti meni posebno možeš ponuditi, kad ja imam sve?"

Anđeo se umilno nasmiješi i odgovori:" meko, nježno bijelo perje, kojim si možeš u trenu stvoriti krila..I postati anđeo.."

Bogataš se još više nasmije, i doda:" ne bulazni..Anđeli ne postoje..Postoji samo ovaj život, i za njega sam se osigurao do smrti.."

I reče bogataš kočijašu da potjera kočiju dalje...

Tada anđeo upozna prvi puta značenje riječi POHLEPA..

Koračajući dalje, umoran i žedan, jer je bio običan čovjek, dođe do jedne gostionice..Pošto nije imao novaca uz sebe, nego samo svoje perje, ponudi ga krčmaru, za malo hrane i prenoćište. no, krčmar ga je izbacio napolje, jer je, kao i bogataš, samo volio sjaj zlatnika..

Tada je anđeo upoznao značenje riječi ŠKRTOST, i sad već dobrano umoran, dođe do jednog svećenika..

Reče mu: ti si svet čovjek, daj mi malo hrane i gutljaj vode, mogu ti zauzvrat ponuditi nešto, o čemu samo možeš sanjati.."

"Kao prvo,"-svećenik reče,"ne poznam te, nisi iz moga kraja.. Sa skitnicama ne želim imati posla, puno puta su me opljačkali, baš oni kojima sam otvorio vrata."

Anđeo reče:"ja ću ti pokloniti perje sa kojim možeš odletjeti u rajske sfere u trenutku"

Svećenik odgovori:" Ja sam svet, i već sad imam i bez tvojih krila osigurano mjesto u raju.."

I anđeo upozna značenje riječi LICEMJERSTVO.

Sad je konačno i anđeo posustao..Sjeo je na jedan kamen, i zagledao se u nebo..Na prašnjavom putu, ugledao je jednog prljavog ciganina, koji je vikao:"Perje kupujeeem, perje kupujeeem"

Anđeo je ustao i prišao ciganinu.

"Želiš li kupiti od mene perje? posebno je, takvo nikad nisi vidio..I otvori mu svoj zavežljaj"

Ciganin je širom otvorio oči.I reče:"je, ali ja trebam samo obično, pravo guščje perje, ovo nikako nije za perine i jastuke"..

Anđeo reče:"Ali ja sam gladan i žedan..."

"Pođi sa mnom-"reče mu ciganin.

I odvede ga do svoje čerge, gdje je hrpa dječice plesala oko vatre, dok su žene plesale svoj veseli ples..

U kotlu se kuhala neka čorba, dok su stare ciganke u prikolicama namještale svoje prekrivače..

"Sjedi, jedi, pij sa nama"-reče ciganin..Ono što imamo, podijelit ćemo sa tobom..

Kad se anđeo najeo i odmorio, ponudi ciganinu svoje perje za poklon.
No, ciganin odbi.

"Zašto odbijaš ovaj poklon koji ti nudim,"-upita anđeo.. Znaš li da u trenutku možeš biti u raju, i imati sve?

Ciganin odgovori:" Ja sam već sad u raju, jer živim kako želim, neopterećen brigama.. Moja vlastita sloboda mi je dragocjenija od rajskih krila.. A, perja imaš samo za jednoga.. Ja da odem, a sve moje koje volim ostavim?

Bolje bez krila ovdje sa mojima, nego sa tvojim krilima sam, bez njih.."

I tada anđeo spozna i četvrtu najvažniju riječ koja postoji na zemlji:JEDNOSTAVNOST...