I kako da jedno dijete spozna samo od sebe što je zlo, kad ga ne vidi i ne prepoznaje u svom životnom prostoru. Niti mu tko objašnjava, niti ono osjeti potrebu da pita o tome. Ili postavlja pitanja kao da se rodilo sa potpunim znanjem o tomu, poput: "Zašto je zla vještica zatvorila Ivicu?" ili "Zašto je zli vuk pojeo baku?" Kao da pojam "zla" ili "zao" nije ništa više no dio imena koji sam za sebe nema nikakvo posebno ni bitno značenje.
Sa tog stupnja saznanja o zlu krenula sam u svijet. Sa 14 godina, novi grad, nova škola, internat. Među novoupoznatim ljudima nastavilo je biti dobro i divno, bez obzira na povremene, prolazne tegobe i nevolje.
S vremenom ipak, potkrijepljeno konkretnim činjenicama, spoznajem da zlo postoji. Zavist, nasilje, alkoholizam, narkomanija... Dalo bi se nabrojati dosta toga.
Izrastam u mladu ženu punu snage i entuzijazma, koja sebi i dalje ne postavlja pitanja o zlu i uzrocima postojanja istog. Tako je kako je i sve dobro je. Ipak, jednom se i to moram zapitati. Samo, eto, do sad nije došlo na red.
Radim noćnu smjenu, tada na psihijatriji, malo uznemirena zbog predstojećeg ispita tog jutra kad izlazim iz noćne. No, svanuo je predivan dan, ispit prošao super, a ja rasterećena i zadovoljna. Navratim u banku i na moje oduševljenje, plaća već stigla na račun 5 dana prije prvoga. Odjurim da kupim one lude cipele koje sam oblijetala danima i sanjala o njima. Od puste sreće, nešto mi šunulo u glavu, pa skrenem prema kolodvoru i kupim, ugrabim predposljednju kartu za noćni bus istog dana. Idem ja lipo doma.
Pozovem prijateljicu na ručak, pjevam, lebdim.
Kao vrhunac događanja na kolodvoru naletim na Krešu, dragog poznanika s kojim mogu brbljati i smijati se do mile volje. Putujemo istim busom. Super!
Pri ulasku u autobus, "situacija" je izgledala lako rješiva. Ljubazna žena čiji je broj sjedala bio pored Krešinog, sama ponudi da se mijenja sa mnom. Ode ona u prednji dio busa do mjesta gdje bi ja trebala sjediti i vrati se za pola minute. "Oprostite mi vas dvoje, ali ne mogu vam učiniti uslugu, žao mi je. Neizvedivo je..."