PEDALJ ISPOD VRHA

 

        Penjali su se put vrha planine. Pod vrhom je raslo šareno stablo želja. Kad su se dopenjali do njega, sjedoše mnogi u njegov hlad, i poželješe što im je bilo skriveno u srcu, i nađoše se uslišani. S grana je kapao nektar, proziran, mirisan.

        “Hajdemo dalje”, rekla je Božica. “Odmorit ćemo se na vrhu. Vrh više nije toliko visoko, koliko je uspon strm”.

        Gledali su u Božicu, ali nisu razumjeli što im govori. Utonuli u blaženstvo, nisu ustajali. Onda Ona poče ići od jednoga do drugoga, nemilo ih drmati, siktati im u uho. Pretvori se u zmajevicu. Dvadeset i troje njih se prisebiše, ustadoše, sjatiše se, sjetiše se.

        Božica krenu s njima pod glatku stijenu. Stijena gola, nigdje travke da se za nju uhvatiš. Poče se uzvijati uz nju, pretvori se u bršljan, u lišaj, u mahovinu. Ostali su puzali za bršljanom, držeći se za zelenu boju. 

        Oko samoga vrhova vrška savio se bijeli, neprozirni kolut oblaka. Kad su uronili u oblak, iz njega je izronila samo Božica.

        Vrh planine neprestano je nestajao u vršku. Sjedeći iznad vrhova vrška, Bog upita nehajno:

        “Gdje su Ti djeca”?

        Božica se osvrnu, ne ugleda nikoga od ono dvadeset i troje. Savije se unatrag, zaljulja se nad okomicom stijene, poput otkinute povijuše. I opet ne ugleda nikoga. Krikne u dubinu. Vrati joj se jeka. Božica se pripije uz sunčanu zraku, uspravi se, priđe Bogu, stane preda Nj pedalj daleko.

        “Vratila bih se tamo dolje. Da im pomognem da se popnu”.

        “Tamo dolje? Gdje je to”? upita bezbrižni Bog.

        Ukucana stopalima za onaj pedalj, Božica se opet pokuša saviti kroz oblak, niz stijenu. No više se nije moglo. Nekud su nestale i dubina i visina.

        “Vratila bih se po Svoju djecu”! stade ju vrisak.

        “Po kakvu djecu? Po djecu iz sna?!“

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Božica = Majka Priroda, Utjelovljenje Božje ljubavi, energije, i dinamike, ženstvo i majčinstvo svemira.

Uspon = smjer izlaženja iz sna.

Mjesto pod vrhom, gdje raste stablo želja = raj, još uvijek sanovito mjesto.

Vršak vrha svjetske planine = najviša točka do koje se može popeti pojedinačna duša.

Iznad vrhova vrška = apsolut, Bog.

 

 

Vesna Krmpotić, DUBOKO NEDISANJE  VJEŽBE  ODVIKE OD NAVIKE  (još neobjavljeno)