87. PČELA U MED, MED U PČELU

       

        Uvijek se govorilo o pretvorbi pčele u med. Prvomu, koji se pojavio s viješću da se med pretvara u svoje pčele medarice, njemu iščupaše jezik, razapeše ga. Ali njegovo se upozorenje polako širilo svijetom, same su ga pčele peludno prenosile.

        “Med je oduvijek”, šaputalo se u pčelinjemu plemenu. “On nam je dopustio da ga pravimo, da se osjećamo medotvorcima. Med je otac naš, pčele su djelo njegovo”.

        Ta su se dva govorenja prepletala na livadi, kao dvije mreže za poljski puk. Ali ništa zujavo i krilato nije se u njih zalijetalo. Ništa opipljivije nisu mogle hvatati, osim mirisa.

Samo miris, otkvačen od znanja i neznanja, oslobođen svih posljedica govora i misli.

 

 

        KAD NE ZNAM ŠTO JE NAPISANO, ONDA JE TO SIGURNO POEZIJA.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)