PAVKINA KUĆA

Pavka je bila kućna pomoćnica. Radila je po kućama sve poslove koje su joj htjeli platiti. U poslu je bila šutljiva i pouzdana i nikada se nitko nije na nju požalio. Naredbe od svojih gazdarica je primala smjerno spuštenih očiju na svoja ogromna prsa, šutke čekajući da gazdarica završi i potom se odmah primala posla. S nikim se nije nešto naročito družila pa je i s te strane bila vrlo pouzdana, znalo se da neće raznositi kućne tajne okolo.

Nitko nije znao odakle je došla krupna, pomalo tupasta djevojka, ali bila je vrijedna i žene su je rado upošljavale i preporučivale svojim prijateljicama.

S vremenom je uštedjela dovoljno da je mogla kupiti derutnu kućicu na kraju grada. Istina, žene su se sašaptavale međusobno, onako ženski-zlobno da pranjem tuđih prozora nije mogla kupiti kuću, muški dio našeg susjedstva se samo zavjerenički smijuljio.

Te godine kad se Pavka uselila u svoju kućicu ja sam navršio 14 godina. Stariji momci su pričali škakljive pričice o njezinoj zagonetnoj kućici od kojih sam ja noć-na-noć imao mokre snove. Kad mi se to prvi put dogodilo, mislio sam da sam se upišao u snu i silno sam se stidio sam pred sobom. Zbunjeno sam sakrio tragove da mama ne vidi, ali to je zaredalo svaku noć pa sam popričao s Francom, a on me umirio izjavom da se i njemu to događa.

Od tada smo sve više razgovarali o Pavkinoj kući. Lukavo smo od starijih kvartovskih momaka izvukli podatak koliko nam novaca treba da privirimo u tu tajanstvaenu kuću koja nam je draškala maštu i danju i noću. Skupljali smo marljivo svaku paricu. Odlučili smo zajedno otići.Pričalo se da nikoga nije odbila, pa neće valjda ni nas.

Već je jesen bila na pragu kad smo nas dvojica zaključili da smo skupili dovoljno za "ulaznicu" u Pavkinu kuću. Drhtali smo k'o šibe na vjetru kad smo se u odabranu večer iskrali od doma, kradom došli do te zagonetne kuće i bojažljivo pokucali na njezina vrata. I zamislite, pustila nas je unutra. Zbunjenost nam je pojačala drastična razlika između derutnog vanjskog izgleda kućice i mekoće i raskošnih boja unutrašnjosti. Unutra je sve bilo meko, lijepo i čisto, svi podovi zastrti, na malim prozorima čipkaste zavjesice, kroz otvorena vrata sobe se vidio veliki krevet pokriven nekim mekim čupavim prekrivačem po kojem su nemarno bili razbacani jastučići svih boja.

U neprilici pred tolikom mekoćom i ljepotom smo se automatski izuli. Njezina raskošna prsa su se razlijevala pod providnom spavaćicom pred našim ukočenim pogledima. U trenutku kad sam ustrašeno poželio pobjeći, ona me posve prirodno uzela za ruku i povela do kreveta. Vodila je moje ruke po svom tijelu posve prirodno i sigurno bez nepotrebnih riječi. Mislio sam da ću se raspametiti, dole sam bio mokar i prije nego me je dodirnula. Ona se samo blago nasmiješila, izvela me iz sobe i uvela Franca.

On je iz sobe izašao zabezeknut, kao da nije posve svoj, tko zna, možda sam i ja tako izgledao. Petljajući, drhtavih ruku smo joj dali novac. Ona ga je samo odložila na ormarić, a da nije ni pogledala je li iznos točan.

Od toga dana, sve tamo do vojske smo nas dvojica redovito odlazili u Pavkinu kuću, kadgod smo uspjeli skupiti neke novce. Više nismo išli zajedno. Po susjedstvu se pročulo. Moja mati je podivljala i organizirala ženski atak na župnika da se Pavku protjera, no ništa joj nisu mogli. Zanimljivo je to da je Pavka i dalje danju prala, čistila i spremala po kućama, ali je noću, u svojoj maloj kućici uvodila nevješte momke u tajanstvene misterije seksa.

Mnogo vremena je prošlo od tada. Mene je život odveo po bijelom svijetu. Jučer sam se nakon dugog izbivanja vratio u svoj grad. S tugom gledam promijenjeno lice grada. U nekadašnjem mom kvartu ničega prepoznatljivog nema, nema poznatih lica ni fasada. Naprežem se da dokučim na kojem je zapravo mjestu stajala Pavkina kuća.

Natrčim na Francovu sestru, okrupnjala i izborana, ne liči na sebe. Iz tustog lica vire na mene samo poznate, prgave i drske oči djevojčice koje se sjećam. Idemo na kavu da se ispričamo.

Stižemo u razgovoru i do Pavkine kuće. Ona mi kaže da je Pavka umrla u ubožnici i sahranjena o gradskom trošku. Mene hvata neobjašnjiva samilost i tuga. Ona me pogleda i samo kaže:

"Vama muškima je bilo bolje i lakše. Uvjek sam se nekako nadala da bi netko mogao i za nas djevojčice napraviti -mušku kuću -" Ja je gledam zabezeknuto kao što sam gledao prvi put Pavkina prsa pod providnom spavaćicom. Ona me prizemlji drskim pogledom i primjedbom:

"Šta me gledaš, zašto je normalno da vi trebate učiteljicu seksa, a mi nepoučene upadamo u zamke iz kojih cijeli život ne znamo izaći".