PAUN I VRANA

 

       Kraljevskim je vrtom šetkario paun, šepureći se i gizdajući svojim prekrasnim repom. Na granu sleti vrana, i zakriješti:

        "Zašto su jednoj ovako ružnoj ptici dopustili da se šeće kraljevskim vrtom!? Gle, kako su joj nespretne i neizgledne noge, i hod! I kako je odbojna ta plava boja njezina perja! Takvu boju nikada ne bih nosila. A kako li samo širi taj svoj nadobudni, nadmeni rep"!

        Vrana je to kriještala na sav glas, ali se paun ne osvrnu na njezine povike. I dalje se šetkao kao kralj. Vranu to još više razljuti, i ona nastavi sipati pogrde paunovim tragom:

        "Ona je još i ohola, ta rugoba! Drži se kao sultan, a nema u vrtu ružnijega stvora! Kako su joj samo naborane noge! Kako je neukusno kitnjast njezin rep! Kako joj je ukočen vrat! Kako se gega u hodu"!

        Vrana nije odustala od izrugivanja, i tko zna dokle bi ona tako kriještala, da se paun u jednomu trenutku nije zaustavio i uputio joj riječ odgovora:

        "Sve pokude koje si mi uputila, temelje se na nesporazumu i nerazumijevanju. Vjeruj mi, niti sam ohol, niti tašt. Samo se činim takvim, jer glavu držim uspravnom; zbog toga mi se i vrat izobličio. A znaš li zašto držim glavu visoko"?

        "Ne znam", zakriješti vrana. "Sigurno ne zato što si skroman"!

        "Držim glavu visoko, zato da ne bih gledao svoje uistinu ružne i naborane noge! Muči me to što su one tako naborane, i što mi je hod tako neotmjen. Da to ne bih gledao, dižem glavu uvis, vrat mi se od toga koči, a pera se kostruše. A ti u tomu vidiš moju gordost. Ne, ne radi se o tomu. Radi se o mojemu stidu. Ljudi se, naprotiv, dive onomu, zbog čega me ti ovako grdiš".

 

        (P. Etesami, prijevod D. Đ-M., prepričala V. K.)

 

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena