anselm grun
obredi čišćenja duše i tijela
knjiga je vrlo zanimljiva i na dosta jednostavan način približava pojam potrebe jednostavnosti duše..
možda ne ulazi u svaki dio detaljno, jer je zahvaćeno više autora i razmišljanja u toj knjizi..
ali vrlo dojmljivo u pojedinim djelovima
kako sam sama oduševljena ivanom od križa ..tu ću prepisati neke djelove iz ove knjige koji se tiču tog autora i mislim da su od izuzetne važnosti po rast duše
Kod teme čišćenja nezaobilazno je ime španjolskog mistika Ivana od Križa (1542 -1591 ) Proces čišćenja najiscrpnije je napisao u svojoj knjizi tamna noć .Put do Boga vodi kroz mračnu noć u kojoj se slike Bog ai slike samoga sebe pročišćavaju. Bez tog unutarnjeg pročišćavanja ne možemo se približiti Bogu. ..............
Mnogi misle da će na svom duhovnom putu naći Boga. No ono do čega dolaze su samo njihove vlastite projekcije.
Ivan od križa opisje pet opasnosti koje snalaze duhovnog tražitelja na njegovom putu prema Bogu!!!!!!!!!
1. Na početku duhovnog puta Bog ga prvo razmazi. Dopušta mu da kuša Njegovu blizinu.
Dugo vrijeme s molitvom nema poteškoća. Naprotiv ne može se dovoljno namoliti. Kod molitve i meditacije osjeća unutarnje zadovoljstvo.
Ali tada Bog izmiče molitelju da bi ga oslobodio od svih njegovih navezanosti. Počinje tamna noć osjetila. Odjednom molitelju više ne godi ni Bog ni meditacija. Sve mu se čini mračnim. Za Ivana je to znak da Bog želi molitelja osloboditi umišljenosti koja mu se lako prikade pri uživanju u iskustvu molitve. Mnogi misle kako će se svidjeti Bogu, a u stvari se postavljaju iznad drugih ljudi koji se mole. Idu svojim duhovnim putem kako bi se osjećali posebnima.......
Danas se često susrećem s ljudima koji se predstavljaju kao učenici nekog duhovnog učitelja i zato se osjećaju nadmoćnije od onih koji prema njihovom mišljenju nemaju pojam o duhovnosti!!!!!!!!!
2.Mješanje užitka s Bogom. Duši se sviđa ono što ljudi misle o njoj i često na to nasjedaju !!!!!!!!!!Kad se ispovjedaju žele imponirati svom ispovjedniku. Kad pogriješe jako se ljute sami na sebe, često se muče gorljivom čežnjom da ih Bog oslobodi njihove nesavršenosti, ali u pozadini svega žele biti mirni i da se ne uznemiruju a ne zbog Boga samog.
Stalno govore o svojim greškama i slabostima i izvana djeluju ponizno. Sami sebe čine lošima kako bi ih ljudi hvalili i davali im podršku. Osjetljivi su na kritiku. Greška je u tome da se klanjamo Bogu iz koristi,jer ćemo dobiti nešto od Njega a ne zbog toga jer je Bog.
Tko je očišćen od duhovne umišljenosti taj ne procjenjuje svoj vlastiti duhovni put. Potpuno mu je svejedno nakojem je stupnju duhovnog razvoja. Stalo muje samo do Boga a ne do vlastitog puta i njegove procjene.
3. Opasnost od duhovne gramzivosti. Težnja da se pročita što više duhovnih knjiga,da se ide od jednog do drugog ispovjednika ili od jednog do drugog hodočasničkog mjesta. To je neka vrst duhovne zaposlenosti. Čini se mnogo toga pobožnog,no brani se pred nutarnjom preobrazbom. Ivan misli da se čovjek ne može sam svojom voljom osloboditi od duhovne gramzivosti. ........
Bog uzima čovjeku svaki duhovni osjećaj kako bi očistio njegovo nastojanje da posjeduje Boga. Ponekad je dobro ako nam Bog iz ruku uzme i vjeru i sigurnost vjere kako bi se praznih ruku iznova dali u potragu za Njim
4. Odnosi se na duhovni razvrat. To je mješavina Božanske ljubavi sa seksualnom ljubavi. ............
Kad netko previše euforično govori o svojoj ljubavi prema Bogu, tako da ljubi samo Boga i ništa više, uvijek sam skeptičan.. Euforija je često bijeg od sexualnosti. Iskustvo pokazuje da ljudi koji euforično govore o svojoj ljubavi prema Bogu imaju u glavnom sexualnih problema, nisu uklopili sexualnost u svoj duhovni život. Njihova sexualnost živi svoj zaseban život. Ili se odvojila od duhovnog puta ili se na nesvjestan i nejasannačin umješala u njihvou ljubav prema Bogu
To ne vodi jasnoći i duhovnoj čistoći ....
Tamna noć čisti različite oblike ljubavi,kako one prema čovjeku,tako i one prema Bogu.
5.Peto područje je čišćenje od srdžbe. Misli se da su duhovni ljudi posebno odmjereni i ljubazni. Ali često je upravo suprotan slučaj. To pokazuje da ne idu svojim duhovnim putem kako bi doista tražili Boga,nego da bi se zbog Njega osjećali ugodno. Ivan takve ljude uspoređuje s malom djecom..čim se odvoje od majčinih grudi postaju nezadovoljni.
Ljudi koji ostaju u takvoj infantilnoj pobožnosti ČESTO SU VRLO NEPODNOŠLJIVI ZA SVOJU OKOLINU..
Uopće ne opažaju kako se egocentrično vrte samo oko sebe.
DRUGE STALNO PROMATRAJU POD VIDOM NJIHOVOG DUHOVNOG DJELOVANJA.
Strogo ih sude i čene se tako gospodarima vrlina.
Oštri su u svojoj osudi i vjeruju da tako ostvaruju Isusovu radikalnost.
Kod Ivana od Križa se prije svega radi o odnosu prema Bogu. Tu je najveća opasnost da zamijenimo Boga vlastitim egom I iskoristimo ga za sebe. Duhovna opasnost da Boga za se zloupotrijebimo, može zahvatiti svih devet logismoi čije je djelovanje Evagrije tako dojmljivo analizirao. Strasti mogu pomutiti naš odnos prema Bogu ako ih asketskim putem ne očistimo.
Postoji duhovna pohlepa da si prisvojimo što više duhovnog znanja.
Postoji moralni razvrat kada netko zloupotrebljava Boga za to da u sebi izazove osjećaje ekstaze.
Postojii duhovna oholost kada je netko gladan različitih oblika molitve, a nije se spreman predati Bogu.
Žalost kao sažaljevanje samoga sebe I izraz razočaranja time što Bog ne ispunja moje želje za lijepim osjećajima., pomućuje moju ljubav prema Bogu.
Bijes se može upraviti protiv mene I mojih manjkavih sustava Boga. Akedia, nemir, kida me I onesposobljava da susretnem Boga.
Želja za slavom može uništiti duhovna iskustva.
Ako se hvalim svojim iskustvima Boga tada Bogazloupotrebljavam. Nije mi tada stalo do Boga već do sebe samoga.
Slično je I sa zavišću.
Htio bi biti duhovniji od drugih.
I u duhovnom životu se uspoređujem s drugima,uspoređujem stupanj na koji sam se duhovno popeo sa stupnjem na kojemu su drugi.
Najgora opasnost od svih je hybris, oholost.
Poistovjećujem se s nekim visokim idealom I odbijam se osvrnuti na svoje čovještvo. Za C.G.Junga od ove opasnosti stradaju upravo oni koji se poistovjećuju s arhetipskim slikama kao što su slike proroka, mučenika,iscjelitelja,svetaca ili duhovnih ljudi.
Tko se poistovjeti sa nekom arhetipskom slikom postaje slijep za vlastite potrebe. Uopće ne opaža kako pod plaštem svojih visokih ideala skriva svoje vitalne potrebe za moći, priznanjem, kao I sexualne potrebe.
Tamna naoć Ivana od Križa želi čovjeka osloboditi od svih prisvajanja Boga.
Čovjek se mora pomiriti sa svojom nemoći pred Bogom . I tek tada smije(ja bih dodala I može op.admin) iskusiti milost da se ljubav Božija prelije u njega.
Danas mnogi ljudi traže duhovni put.
Često ga traže izvan crkve.
Ne primjećuju u crkvi duhovnu dimenziju, ili nemaju povjerenja u crkvu da će razumjeti njihova duhovna iskustva I da će biti u stanju voditi ih u tim iskustvima.
Mnogi ljudi maju misltična iskustva izvan crkve.
Visoko poštujem ozbilljnost s kojom su se oni dali na mističan put. Ali uvijek iznova vidim kako su prebrzo završili na prosvjetljenju.
Oduševljeni su spisima mistika I htjeli bi I sami doživjetinjihovo iskustvo. Međutim često preskoče prvi korak na putu svog prosvjetljenja. Mistični put počinej s via purgativa , putem čišćenja. Na tom putu čićenja radi se o tome da pročistim svoj odnos prema Bogu, prema sebi I prema drugim ljudima.
Moramo slušati Isusove riječi kao što su ih slušali Njegovi učenici. Tada nas one čiste.Ali te iste riječi možemo slušati I nečistim srcem. Tad ih zloupotrebljavmo kao opravdanje za našu vlastitu nečistoću.
Na ovome putu često doživljavamo padove.
Tako imamo sklonosti prema neprihvaćanju svoje prosječnosti.
Uvijek moramo biti nešto posebno.
Ili smo poseno duhovni, ili kao nam to ne pođe za rukom smatramo se najgorim grešnicima.
A time odbijamo prihvatiti svoju prosječnost.
Niti smo najveći sveci niti najgori grešnici, nego negdje između, a to smeta našoj slici o sebi.
Neki moraju o sebi govoriti u superlativu, jer ne mogu izdržati da su isto kao I drugi rastrgani između dobra I zla, između svetog I profanog, između discipline I nediscipline.
Neki zloupotrebljavaju svoj duhovni put da bi se osjećali posebnima.
Ako drugima pričam da čitam Meistera Eckharta I Ivana od Križa te se u tome pronalazim, mogu se tako postavljati iznad drugih. Svojim mističnim interesima činim se zanimljivim jer ne mogu izdržati da sam u mnogome banalan I određen svakodnevnim željama I potrebama.
.......
Ljutim se na sebe čim se doživim drugačijim od moje idealne slike.
Na druge ragiram osjetljivo I postajem agresivan.
I to me ljuti.
Htio bih unatoč tome biti opušten I miran.
Ajer to nisam ljutim se na sebe.
Predbacujem si što sam još uvijek tako osjetljiv/a. Namjeravam slijedeći puta biti pažljiviji I više se kontrolrati.I tu već počinje začarani krug.
Agresivnost prema samome sebi čini me još nezadovoljnijim a ponekad dovodi I u depresiju.
(ja bih tu dodala da se trudimo zadovoljti onu sliku koju mislimo da drugi prihvaćaju I odobravaju, dakle da nam nije važan Bog kao Bog..nego su nam važni ljudi I kakvu sliku ostavljamo prema njima. U nemogućnosti izvršavanja toga ne prihvaćamo oprost kao konačan, odlazmo na ispovjed I kao “vjerujemo” da su nam oprošteni grijesi..mi sami sebi ne opraštamo I time se stavljamo u poziciju iznad Boga, a mrzeći sebe ulazimo u autodestruktivno ponašanje tj najčešće depresiju ili neki drugi vid samouništenja)
Jedna žena ulazi u opetovanu depresiju (ovaj dio ću malo skratiti da ne pišem detalje) Bolje joj je na terapiji lai još treba ljekove. Već to vrijeđa njenu sliku o sebi. Ako se unatoč lijekovim pojačava depresija, pokušava se nasilno boriti protiv nje. Prisiljava se da radi sve do iznemoglosti.
Depresija joj želi nešto reći!
Hoće reći da je prešla svoju mjeru. Podlegla je pritisku da bude uvijek savršena I dostupna svima. To ju je preopteretilo. Mora u svojoj poniznosti priznati da I sama ima potrebe. Mora dakle napustiti svoju perfekcionističku sliku majke koja pomućuje njenu stvarnu sliku. Mislila je da joj je vjera važna I da njome može nadvladati svoje probleme. No usprkos vjeri ostaje depresivna. Što se više borimo protiv depresije, osjetljivosti I straha, to je jača protivna sila koja se javlja u nama. Ako agresivno reagiram na svoju ljutnju tad se ta moja ljutnja na samoga sebe miješa s ljutnjom koju drugi izazivaju u meni. I više uopće ne vidim jasno.
Čišćenje znači uzdrmati ovu pomješanost. To uspijeva samo ako primjećujem a ne procjenjujem.
Čišćenej znači da imam zdravo rastojanje od svojih emocija.
Emocije nisu loše. Sve imaju svoj smisao.
Zato mi je od velike pomoći molitva.
Ona je mjesto na kojemu mogu promatrati svoje emocije a da im ne dopustim da me zaraze I odrede (ja to vidim ovako : ljutimo se I znamo da je to loš osjećaj (ili bilo koji drugi) ...ali ako ga prikazujemo u molitvi bez optužbe samih sebe...nego više kao da dajemo izvještaj Bogu u kojem mu govorimo da jesmo takvi...i molimo Ga da on pročisti taj osjećaj....tad ne ljepimo na taj čin svoju osudu...nego puštamo Bogu da nam sudi )
..............
............
...........
Nadalje piše o tome kako sadašnja događanja povezujemo sa događanima iz djetinstva te im tako potenciramo značenje I ne gledamo na njih s distance..nego se emotivno vežemo za događanja.
U svemu što činimo I govorimo moramo se uvijek iznova ispitivati jesu li nam se u to uvukle nečiste namjere
Želja da pomažemo drugima može se pomiješati sa vlastitom potrebom za pažnjom.
Naš govor je često onečišćen nastojanjem da budemo u centru pažnje I da nas svi slušaju.
U vlastiti govor uvlači se potreba da stvari predstavimo boljima nego što jesu kako bi se pokazali u dobrom svjetlu.
Ako se dublje zagledamo u naše svakodnevno djelovanje, spoznat ćemo koliko se sporednih nakana umješalo unj.
U naš rad uvlači se ambicija da se dokažemo I preteknemo druge.
Naš angažman u korist župske zajednice zamućen je vlastitim interesima za moći.
Iskorištavamo svoju službu za druge kako bi stekli utjecaj na župsku zajenicu I cijelo mjesto.
........................ .......
........................ .......
........................ .....
Uvijek ćemo se ponovo onečistiti. (Sjetimo se pranja nogu I doticaja sa zemljom, zemaljskim op.adm.).
..........
Nečistoći ne mogu pobjeći,ona će uvijek iznova padati na mene,htio ja to ili ne.
Moja je zadaća ući u to nečisto kako bi se očistilo.
Rezultat neće biti ideal čistoće..... već čovjek s pogreškama I slaboćama,borama I primjesama. Ali kroz njegove ožiljke I tamne strane svijetli unutarnja čistoća.
Prihvaćam da nikada neću posve dostići ideal čistoće kojega ipak I u sebi poznajem....
....
...
Kad se zaputim putem čišćenja,najprije ću se okrenuti čistoći koja bode oči, ali tad ću odjednom otkriti da nadolazi još mnogo skrivene nečistoće koja se u meni skupljala još od djetinjstva.
...........
.............
Htio ja to ili ne, upadat ću u krivnju.
Griješit ću.
Drugi me mogu optuživati.
Ljudi koji su uredotočeni na svoju nedužnost upravo tako upadaju u svoju krivicu.
.........
.........
krivnja je u svojoj biti izbjegavanje života.
...
A na naše čovještvo spada to da ćemo uvijek I iznova upasti u krivicu. Samo je Isus bio bez grijeha. Nama neće nikada uspjeti da budemo apsolutno bez grijeha.
Za timse uopće ni ne ide nego više za tim da vjerujemo u oproštenje krivnje I da se stalno od nje čistimo (brusimo,mijesimo,oblikujemo op.adm)
.........
........
..........
Umjesto da se suočim sa problemom, predbacujem si I mučim se osjećajem krivnje. U konačnici bio je to povrijeđeni ponos kojim nisam dovoljno ovladao. Kopkanje po mojem osjećaju krivnje onečišćuje sve više moju psihu.
Bilo bi puno bolje prikazati neprimjereno ponašanje Bogu da on očisti moju nutrinu. I umjesto da razmišljam o tome šta drugi misle o meni, mnogo bi imalo više smisla suočiti se sa problemom I priznati ga.
Jer to jesam li čist ili ne čist, odrazit će se I na moju okolinu. Iz mene zrači ili ozračje koje čisti ili ono koje onečišćuje. Današnja prirodna znanost je dokazala da iz ljudi proizlazi ozračje koje utječe na cijelu okolinu.
Ljubav I jasnoća djeluju ozdravljujuće na okolinu, a mržnja, potisnuta ljutnja I ljuomora pomućuju energetsko polje koje stvara ljudska psiha I koje utječe na ljude u okolini.
...............
Odlučujuće je to da smo za samo zračenje odgovrni mi. Za nekog čovjeka kažemo da iz njega zrači nešto jasno,razjašnjavajuće.
Kad je taj čovjek prisutan u nekoj raspravi,rezultat je jasan. On djeluje razjašnjavajuće na emocionalnu zbrku oko sebe. Naprotiv ima i onih koji pomućuju atmosferu. Tko se upušta u posao čišćenja svoje psihe, taj daje važan doprinos čišćenju okoline.
Iz njega će račiti polje koje ozdravlja I čisti, dok će oni koji zanemaruju svoju nutrinu onečišćavatii svoju okolinu.
U dubini svoje duše povezani smo sa svim drugim ljudima.
Samo tvoja ljubav bezuvjetna
pobjeđuje tamu koja bi htjela
da zaboraviš da Svjetlo
vječnim žarom sjaji.
Onaj koji te je blagoslovio za nju će te
obilato darivati.
Pobjedi tamu. To je najteži ispit
kojeg ćeš u svojoj ljubavi za mene
položiti.
Pobjeda mora biti zajednička.
Čujem te kako neprekidno
govoriš :“ Preobrazi me „.
A uzdigao sam te iznad svih
bića koje sam stvorio, ne da bi
bio slab nego jak.
Jednom davno, ja sam vjerovao
u tebe.
Ti sada vjeruj u mene.
I vrati ono što mi pripada ,
iskre svjetlosti koje su potonule.
Ne brini, moći ćeš.
Jer Ja sam te stvorio.
Ja sam te učio.
I sada te zaklinjem : samo
s iskrama svjetlosti, vrati se .
bglavac
edin.kecanovic
