PAS TRAŽI PRAVDU

 

Neki domaćin nije postupao kako valja sa svojim psom; hranio ga je  samo okrajcima kruha. Pas, nezadovoljan, uputi se na sud da bi uložio tužbu na gospodara. Sudac ga sasluša, i na kraju donese sljedeću odluku:

"Za tvoju vjernu službu domaćin ti je dužan dati ležaj - ljeti na pamučnoj prostirci, zimi na vunenoj. Mora te udomiti u drvenoj kućici, ukoliko te ne udomi u vlastitoj. I mora te svakodnevno hraniti mesom".

"Divota"! kliknu pas, i uputi se kući.

Putem je sretao mnoge znance, pa je svakomu pričao o pravednomu sudskom pravorijeku. Na kraju sretne i lisicu, pa i njoj poče odmatati priču od početka do kraja. Lisica mu je čestitala na uspjehu.

U razgovoru se pas tako zanio, da je počeo pripovijedati i o svemu drugom što mu je palo na um. Jedna je riječ povlačila drugu, druga treću, te je jadni pas na kraju zaboravio glavnu priču.

Kad se rastajao od lisice, on ju, nesiguran, upita:

"O čemu sam ti ja, teto, ono pričao"?

 

(Estonska basna, prijevod M.F., prilagodila V. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena