Paradoksalno, sposobnost da se bude sam, uvjet je da se bude sposoban voljeti." --veli jedan gospodin....330 clanak...uuu...kul...pitam se koji je danak tome svemu...zbog cega to sve...ako pomognes jednome covjeku pomogao si cijelome svijetu....nebi tia vrtit ploce vec pricat o onome sto se desava u mojoj zivotnoj epiz--odi...al ne s namjerom bar ne zelim pisat s namjerom da isticem sebe u bilo kojem smislu...to vis ene zelin raditi..al i ako i kad se pojavi a pojavi se di god..sebeljublje...sta cu...ipak je dio mene...ja samo mudrujem polemiziram pisem o duhovnosti o fasada paradama...a onaj ko oce mozda stane i prepozna se...jer ipak sve je povezano...svi mi prolazimo kroz slicne manje vise...situacije...od kapitulacije do katapultacije....u visine...al kako cu letit kad jos neman krila...blizim se kraju gnijezda...pogled mi je put zvijezda..a jos neman krila...strpljen spasen...sve u svoje vrijeme...sve ce donit sve ce odnit...more snova...ono sta sam naucio...mozda otkrio u ovih uu covjece magicus san upoznao ili on mene...u 8 mjesecu....kako vrime leti covice...ekran je jos uvik isti..samo mi se slika na ekranu cini malo bolja..manje je pahuljica i smetnji...al i kad ih ima...ne zalostim se...sve je sjaj...pa makar bio i odsjaj...ako se nesto i dobro desi.,oept dobro...ako se nesto i lose desi...opet dobro...manje san zaveden slikama s ekrana...jer ipak sve sto je stvoreno je prolazno...nakon toliko procitanih knjiga clanaka...pocela me izjedat sumnja....jeli dobro nije dobro...boze mili di sam zapeo...opet more snova...neznan jedino se bojim onog sto je nestvarno...al pomalo..korak po korak...odmak u stranu...promatrac mi je drazi nego odma ic u prianjanje...otpusti i raduj se...ponekad je tesko ponekad je lako ponekad ide ponekad ne ide...spokojnost u vjeri i nadi...ljubav ne sumnja....i s Njim se vise ne svađam...moram priznat da ne znam.,toliko je paradoxa i proturjecja...al to mi treba..inace bi bio ono sto nisam...bespomocan sam u svojoj moci...a Otac  i Majka su uvik tu oko mene...a ja vidim osobe prolazne ploce...jer tako i vidin sebe...ne vidim ono sto jest...je je znam ja...lakse je sebi sve pretocit u pojam dojam i ic linijom manjeg otpora...uvik san tako isa..sad gledan svoju majka...svog oca...iza lica pojavnosti..ustaljenih sablona..navika..jer i ja san papiga...doduse to je i prirodno..mozda...donekle..pa gledam samo ono sto jest...Njegovo Njezino lice je svugdi...pokrivam oci i govorim da je sve mrak oko mene...neznan sta se desilo..odustao sam od trazenja uzroka i posljedica...lica se mjenjaju moje ja se mjenja...moja prica se mjenja...Ljubav je sve...a cak i da to nije istina..ja ne zelin gledat drukcije...bicu ono sto jesam...rob ljubavi....a ti Boze...znam da znas...mozda jednom kad me tastina napusti odnosno ja nju...mozda moje bahato ja sebi oprosti...zbog neznanja..al namjernog i sebicnog...Ti ionako znas...a ja se pitam u sebi do kada ovako Isuse...koda je On van mene...umisto da se prepustim i opustim...i da vjerujem...al neka malo sumnje...sve prođe....sve osim ljubavi...hm.....iskreno magicus hvala ti....hvala vam...odjava...

Sutra bit ce prekasno, podji sa mnom sada
na peronu ceka nas vlak ko zadnja nada
ne razmisljaj suvise, preko svega prijedji
sretni dani pred nama postaju sve rjedji

Sutra bit ce prekasno, nocas moja budi
sami smo na otoku usred mora ljudi
pozovi me pogledom, bilo sto mi kazi
vise bole istine nego dobre lazi


Sutra bit ce prekasno dvostruko da dajes
ostat ce ti jedino vrijeme da se kajes
i neces me poznati, ni ime mi znati
i kraj mene proci ces, a ja necu stati

Sutra bit ce prekasno, pobjegnimo sada
zagrljeni svjetlima nepoznatog grada
ne ocekuj previse, spusti glavu dolje
izabrat ces losije propustajuci bolje...

Daleko pristajem u luke
gdje trazit cu te
svijet koji poznajem
oko tebe vrti se

I svaki novi dan
novi je put do tebe
valima razbijan
kisnim nebom isplakan


Kako bi htio sad
da si tu kraj mene
da se sva moja bol
razbije o stijene

E da si barem tu
da budim se u tvom dahu
svi moji strahovi
zauvijek bi nestali

Mjesece daleki
znas me, ko i ja tebe
mogli bi plesati
i sa jutrom nestati



Da si tu, da si tu, da si tu....