Sadržaj mističkoga iskustva što ga predočava Nikolaj Berdjajev vrlo je blizak misli Meistera Eckharta i Angelusa Silesiusa po tome što Bog i čovjek nisu jedan bez drugoga; oni tvore par. "Bog je po svojoj prirodi ljubav koja ne može niti hoće postojati bez svoga ljubljenoga... stvaralac i stvoreno su korelativni pojmovi". (Duh i zbilja). Zanos je svojstven stvaralačkom činu u čistome stanju. Stvaralački čin jest komunikacija s Bogom; on spašava propali svijet mijenjajući njegovu strukturu u ime svojih veza s vječnošću. U svojoj stvaralačkoj težnji mistik, oslobođen svake dvojnosti koja se odnosi na dobro i zlo, transcendira svoje egoistično ja, nadilazi čak i ideju o spasu i osobnome savršenstvu potpunim odricanjem od sebe. Čovjek, prema Berdjajevu, sazrijeva u stvaralačkom činu, obnavlja svijet, donosi mu ljepotu i iskazuje ju: "Istinski preobraziti i obnoviti ljudsku prirodu znači doseći ljepotu i ...krajnji cilj jest ljepota stvorenja...ljepota će spasiti svijet" (Čovjekova sudbina).