- 22. ORAO
Nitko nije javio orlu da je nebo već odavno srušeno, nitko mu to nije rekao, pa je on spokojno letio ostajući neviđen od ljudi. Zašto neviđen – pa zato jer su ljudi, gazeći po oborenu nebu, oslijepili za sve što je podržano visinom.
Orao je uživao, a nebo je oko njega duboko disalo, ne želeći se probuditi.
Smrt nekih stvari, kao i njihovo začeće, katkada zamjenjuju mjesta.
Jedina čvrsta točka je orao...
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)