- I ovo je sad rezultat svega toga! - promrmlja nesvjesno kroz zube, poluglasno.
- Što si rekao? - upita ga Zmaj.
- Ništa važnog - Crni se vrati u sadašnjost. - Možda je i bolje što je skrenula... gledaj, polako pada mrak. Odgovara nam to, manje ćemo pažnje izazvati.
Zmaj klimne. Fućka se njemu za pažnju koju će izazvati. On je samo vozač i zna da će dobro obaviti svoj dio posla: nestati će poput metka sa mjesta događaja. Izvadi još jednu cigaretu u neprekidnom nizu i zapali je.
Crni u mislima, koja su slatka i bolna istovremeno, odmotava film događaja, sve ono što je doživio sa Sonjom i uživa u samom sjećanju i zna, ako je već gubi, skupo će joj to naplatiti. Ne bi ga nikada smjela napustiti. Nikada! Biti će ovo njihovo oproštajno poslijepodne. Ne njihovo, ispravi odmah samog sebe i naceri se ružno. Biti će ovo njegovo oproštajno poslijepodne! Oproštajno poslijepodne koje će urezati u Sonjino sjećanje!
- Evo je! - tiho prosikta Crni. - Vozi!
Zmaj pokrene motor i više ne želeći nikakva iznenađenja, jurne i uz škripu zakoči pored uplašene i iznenađene djevojke. Istog trena, kad se automobil zaustavio, Crni, kao izbačen praćkom, sune iz njega, visok krupan, lica smrknutog poput oluje. U jednom se koraku stvori ispred Sonje, koja ga zapanjeno i sa nerazumijevanjem gleda. U očima joj zablista prepoznavanje, ali bilo je kasno. Snažan udarac u čeljust, koji joj je nemilosrdno uputio Crni, njen ljubavnik, čovjek kojeg je voljela i kojeg je željela, ali kojeg nije mogla i nije željela dijeliti sa drugom ženom, istog je časa onesvijesti i ona klone. Crni je dočeka, podigne njeno mlitavo i vitko tijelo, otvori stražnja vrata automobila, pa je ubaci na sjedište, a zatim se i sam uvuče za njom, zatvori vrata i blago udari dlanom rame Zmaja.
- Vozi! - naredi. - Vozi ko lud na ono mjesto!
Zmaj pritisne papučicu gasa, kola snažno zabruje, gotovo poskoče i čas kasnije kao da ih nikad nije bilo. Ako je netko i opazio što se dogodilo, nije reagirao. Još jedna obična prepirka ljubavnika na ulici.
Automobilske gume škripe asfaltom i njihov zvuk udara u uši Crnog, a u njemu bijes: raste, podiže se, buja, buja, sve jače i sve brže, lice mu postalo tamno crveno i Zmaj ga zabrinuto pogledava u retrovizoru. Hoće li ga strefiti srce? Odavno nije vidio toliko uzbuđenog čovjeka. Bijes je Crnog ispunio prostor automobila, gušio ih i upravo kad je o tome Zmaj nešto htio primijetiti, bijes je eksplodirao i ništa ga više nije moglo zaustaviti. Crni je podivljao. Počne udarati djevojku i udara nemilosrdno. Po licu, zubi zveče, po očima, koža puca…
- Kujo! - viče, a lice, ako je to uopće moguće, postalo mu još crvenije. - Kujo prokleta! Sve bi ti dao!
Šamara djevojku koja nemoćno leži i polako se vraća svijesti: crne joj oči raširene, u strahu gledaju podivljalo lice ljubavnika. Usne joj pucaju pod rukama koje su je nekad milovale.
- Smeće jedno! - viče Crni i raskopčava joj traperice: pljuska po licu, već pomalo naduvenom i crveno-plavom. - Nitko mene ne napušta! Nitko!
- Nemoj ... - cvili Sonja: boji se do ludila i glas joj jedva čujan.
Upravo zbog tog straha, Crni, koji ga i te kako osjeća, postaje sve više bijesan i pomama raste u njemu. Skida joj traperice, dok se ona nemoćno odupire, spušta prozor i baca traperice van, u vjetar, na cestu.
Promatrajući prizor u retrovizoru, Zmaj se osmjehne uživajući u nesvakidašnjem događaju: volio je sve što odiše neobičnim. Život zna biti tako dosadno običan.
Sonjine duge noge se grče, skupljaju, a Crni ih silom širi i psuje, govori i riga prostote nad prostotama. Slušajući te prostote, uplašena i nemoćna Sonja shvaća kako joj je život u opasnosti i smiruje se u bezumnom strahu, dok sve drhti u njoj. Crni joj grubim i odlučnim pokretom strgne minimalne gaćice, pa i njih baca kroz prozor, u vjetar. I tako redom.
Gola je i drhtava i uplašena i uplakana. Ali zvijer, koju je nekad voljela, tu pomahnitalu zvijer, više ništa ne može zaustaviti. Crni joj širi silom svoje sirove snage duge i lijepe noge i smješta se između njih i, dok Zmaj parkira na sporednom putu, sa strane prometnice, već su u šumi, Crni prodire nasilno, grubo, divljački, nemilosrdno se zabijajući, dok tijelo ispod njega mirno leži, ni malo se ne mičući, sasvim paralizirano strahom, koji je čitavu obuzeo. Umrtvio je, ubio joj želju za obranom.
Sasvim mirno, Zmaj izlazi iz automobila i udaljava se desetak koraka, pali cigaretu, puši okružen zelenilom, mirom, koji su oni narušili i gleda u automobil iz kojeg dopiru bespomoćni jecaji i koji se trese. Da ne zna što se događa u kolima, prizor bi mu bio smiješan.
Nakon nekoliko minuta, Crni se izvlači iz kola, zakopčava hlače i prilazi Zmaju, koji puši i mirno gleda ispred sebe i kao da govori: ovo se mene ne tiče, nemam ništa sa tim.
- Tvoja je - reče mu Crni. - Idi.
- Ne, hvala - odbije Zmaj.
- Što je? - bijesno upita Crni. - Nešto ti smeta?
- Ne - mirno odgovori Zmaj i gleda ga ravno u oči. - Imam dovoljno seksa. Nisam željan.
- Kako hoćeš - reče Crni.
A Sonja, izubijana, krvavih usana i dok joj krv u tankom mlazu curi niz čvrst i gladak trbuh, sa crnim masnicama ispod očiju, a jedno joj oko čitavo zatvoreno, obrva zjapi crvenom rupom iz koje se slijeva krv i sasvim gola, poluluda od straha koji i dalje raste u njoj, nekako se izvuče iz automobila, pa onako gola, obasjana večernjim zimskim suncem na zalasku, još tren pa će sasvim zaći iza brda, potrči livadom, bježi u sigurnost noći. Krv joj se slijeva u oči i ne vidi dobro, sudara se sa žbunjem, ulazi u šumu i plače i trči i želi pobjeći, želi umrijeti, a najviše od svega želi više nikada ne vidjeti Crnog, čovjeka kojeg je voljela i kojeg je željela samo za sebe. Jeca i plače i pita se je li ovo zaslužila? Pa voljela ga je! Silno voljela i željela samo za sebe. A sada ...?
- Bježi - opomene ga Zmaj.
- Nije me briga - reče Crni. - Idemo, vraćamo se.
Hodajući jedan pored drugog, prilaze automobilu, dok iz šume dopire lomljava granja i jecaji, bolni uzvici. Sjedaju u kola i odlaze, ni ne osvrnuvši se.
Copyright © 2006. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
930
OD 14.01.2018.PUTA