- Ma ... što li izvodi? - iznenađeno promrmlja Crni. - Kuda li sad ide?

   Mileći automobilom nekoliko metara iza djevojke, koja nije ništa slutila, iznenađeno opazi kako ona skreće u lokal, što nikad ranije nije činila. Uvijek bi ravno sa posla odlazila kući, Crni je to dobro znao: pratio ju je nekoliko puta, dok je još sve između njih bilo u redu. Tek toliko da se uvjeri kako joj je jedini. Da ga ne vara. Ovo je pokvaren svijet, svi nešto munđaju i domunđavaju se i opreza nikad dosta. A vjerovati ženi ... bolje o tome i ne govoriti! Zar njegova vlastita nije tome dokaz? Bez njegovog je znanja podigla sa računa veliku svotu eura i dala ih svojoj miljenici, kćerki, da bi ona i onaj njen zgubidan mogli otići na ljetovanje u Maroko! Kao da naše Jadransko more ne valja, nije dovoljno dobro za njih! Poludio je otkrivši  to i napravio scenu. I što se dogodilo? Bio je optužen za škrtost! On koji ...

   - Zaustavi - naredi, a Zmaj zakoči, povuče ručnu i sa podsmjehom ga pogleda, ali Crni ništa ne primjećuje. - Čekati ćemo je da izađe.

   - Nisam ni sumnjao u to - promrmlja Zmaj.

   - Što si rekao?

   - Ništa.

   - I ja mislim!

   Ušutjeli su, sjede jedan pored drugog, ne razgovaraju, ne gledaju se, zabavljeni vlastitim mislima. Atmosfera nasilja legla je na njih.

 

   Prišao joj je već sutradan: sačekao ju je po završetku radnog vremena i odvezao je na piće. Nije krzmala, odmah je prihvatila njegov poziv i istu su večer završili u krevetu u sobi motela. Luda i nezaboravna noć.

   Poslije je bilo još mnogo noći, strastvene poput one prve, ali počelo se i nešto novo pojavljivati: Sonja je postajala nezadovoljna vezom i tražila je promjene.

   Njemu nije bilo do promjena, uživao je u postojećem stanju. Žena i djeca i vrlo mlada ljubavnica, koja mu je uvijek na raspolaganju, kad god on to zaželi. Pa to nema ni sa svojom suprugom! Nalazio se u raju i nije ga se želio odreći. Obasipao je pažnjom Sonju, ali usprkos sve većim i češćim darovima, primjećivao je njeno rastuće nezadovoljstvo i to mu vrijeđalo taštinu. Što ona hoće? Mnoge bi bile sretne na njenom mjestu! Zar to ona ne zna? Zar joj ne pruža sve što je u njegovoj moći? Dovoljno je samo da poželi nešto, a on već skače.

   Zatim, prije nekih mjesec dana, napuhani njegov šareni balon pun i prepun laži i samozavaravanja, rasprsnuo se poput mjehura sapunice. Život, lijep i poželjan, odjednom je prestao biti lijep i poželjan, pretvorivši se u tegobna iščekivanja, prepirke i ucjene.

   - Neću više ovako - rekla je Sonja, istog trenutka kad su kročili u "njihovu" već uobičajenu motelsku sobu.

   - Kako to? - pitao je i mislio da zna, ali nije znao i zaprepastio ga njen odgovor.

   - Želim da se razvedeš i oženiš sa mnom - odlučno mu je odgovorila, gledajući ga čvrsto crnim i blistavim očima, u kojima nije bilo ni trunka uobičajene požude.

   - Što ti je? - upitao je on iznenađeno: rastava mu nije bila ni na kraj pameti.

   - Volim te, eto što je - rekla mu ljutito ga gledajući. - Možda tebi to nije ništa.... volim te i ne mogu više biti druga violina. Biraj: ili ona ili ja! Više ne možeš imati obje!

   - Vrlo dobro znaš kako sa njom nemam ništa …

   - To ti kažeš – presiječe ga ona. – I ne vjerujem ti. Sigurna sam da povremeno i nju povaljuješ! Ne mogu podnijeti tu misao! Volim te i želim te samo za sebe. Ako te ne mogu imati na taj način, ne želim te imati nikako. Radije ću biti sama, jedno vrijeme patiti, žaliti, ali ovo više ne mogu podnositi. Nisam drolja, pa da se moram sakrivati. Ne želim više ovako dalje. Na tebi je da povučeš potez!

   Još su se natezali oko sat vremena, onda je on popustio, obećao zatražiti razvod i to već "iduće nedjelje, jer neću više čekati: suviše sam čekala". Nedjelja je došla i prošla i naravno, ni zucnuo nije ženi. Kako je mogao? Sa njom je čitav život, poznaje je u dušu, troje ih djece veže, a da ni ne govori o nekim poslovima koje je prebacio na nju, jer porez... Rastava? Ne dolazi u obzir! Lako je Sonji govoriti, nema nikog, sama je, a on...zašto žene tako kompliciraju život?

   Na slijedećem sastanku, Sonja je prišla njegovom automobilu kao što je uvijek činila, blistavo dotjerana, sjajeći ljepotom, samim svojim načinom hoda budeći u njemu želju. Bilo je to magično: Sonja bi mu telefonirala, a on bi zadrhtao u slatkom uzbuđenju. Ali je ovaj put učinila nešto neuobičajeno: otvorila je vrata automobila, sagnula se i pogledala ga crnim očima. Odlučnim i upitnim. Nije ušla i sjela do njega. Prvi put.

   - Što je? - upitao je on. - Nećeš ući?

   - Jesi li joj rekao?

   - Daj uđi, razgovarati...

   Sonja se uspravila i ostavljajući vrata njegovog automobila otvorenim, udaljila se žurnim korakom dugih nogu i nestala u večernjoj vrevi. Osupnut, ne vjerujući kako mu se to događa, Crni je nekoliko minuta nemoćno i bijesno sjedio u kolima, psujući potiho sebi u bradu. Očekivao je strast, a dobio...što je dobio? Ništa nije dobio! Izgubio je! Proklete žene! Vlastita ga žena potkrada, kćerka bezobzirno živi sa drugim muškarcem njemu za inat, a Sonja, do sada umilna Sonja, pretvorila se u bijesnu tigricu. Sve samo nešto traže od njega, a što mu pružaju? Uvijek iznova neke nove svoje zahtjeve!

   Od tog trenutka mu Sonja postala nedostižnom. Odgovorila je na njegov poziv mobitelom i hladno rekla:

   - Ili ona ili ja! Rekla sam ti! Dođi kad pokreneš razvod, ne prije. I ne zovi. Promijeniti ću broj mobitela. A dođeš li u banku, znaš da imamo osiguranje. Zbogom.


  Copyright © 2006. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.