Nije ovo nova epizoda serije mrs Bones..

Ovo je sapunica u nastavcima, prožeta kostima..

Ogoljeni do kostiju, samo kukamo kako nam je hladno, a sami smo dali  tijelo naše duše da se uredno secira i razdvoji od kostiju.

206 kostiju za naučiti iz predmeta anatomije.

I svaka koščica ima uredan latinski naziv..

Svaka čast liječnicima..

Zapravo, da li postoji itko da svih 206 latinskih naziva zna napamet?

Pričajte mi malo o tome..

Mislim da je tu šalabahter ipak zakon..

Ili ono..Ako imam sreće na ispitu, potrefit će me baš ono što znam..

Ovo je pametna verzija o kostima kao temi..

Veterinari moraju naučiti anatomiju životinja, i njihov skeletogram..

Pa tek onda na liječenje..

Hm...

al sve dok je to u domeni fizike, da se nekako naučiti..

Kad se kosti prebace u sferu metafizike, i počnu zapinjati u grlu, zabrinemo se..

Jer, ili se radi o osobi koja ne zna mirno i opušteno meziti delicije na stolu, unatoč koščurinama, ili se radi o onima koji nikad nisu jeli ništa koštunjavo, pa se zagrcnu kod svakog zalogaja.. Ono..meso ni u ludilu..bljak..pa onda ipak, da nekog ne uvrijede, pojedu s gađenjem komad mesine, i povraćaju da ih nitko ne gleda.. U potaji..

To je blaža varijanta kulturnog općenja..

Ona teža je, da se počnemo gušiti, jer mislimo da nam je kost u grlu, a zapravo, kost uopće ne postoji.

Sve je samo iluzija..

Poanta ovog skeletiziranja jest, da treba doslovce uvijek biti svoj.

I ne prihvaćati nečiji ponuđeni jelovnik, ako smo naučili na svoj..

Kurtoazno isprobavanje  radi reda,  dovodi do apsolutnog nereda..

U grlu, naravno.

A kad se gušimo, ne možemo se ni na što orijentirati, osim na vlastiti opstanak.. Dok se ne nađe dobra duša pa izvede Heimlichov zahvat..

I vrati nam boju u poplavjelo lice..

U mom slučaju, kažu da sam ja nekom kost u grlu..

Ja kost nikako nemrem bit..Ono..Imam malo više kila, ali ne previše, tu i tamo slaninice, ali definitifno...kost još nisam..

A kaže netko da je meni kost u grlu..O ljudskom biću se radi..

dajte..ipak nisam toliko gladna da postajem kanibal..

Ja treperim iznad latica, i volim slatki cvjetni nektar..

Dobro, sad ćete pomisliti, kako leptirica može letjeti sa viškom kila?

Lijepo... Lagano..sigurno, i sretno..

Za nju gravitacija i zakoni fizike ne vrijede..

Bar u njenom svemiru i na njenoj livadi..