Prolazili su dani i godine i sve je išlo svojim tijekom.

Bilo je boljih i lošijih dana.Izmjenjivalo se sve ono što nam život donosi.

I tuge i radosti, i patnje i sreće, i nažalost, puno teškog rada, ali Ivan se nije predavao.

Želio je ostvariti svoje snove baš kao i mnogi poput njega.

Dočekao je vjenčanje, veselje u igri s djecom, želeći tako zaokružiti  svoju zrelu dob.

Najljepši trenuci bili su mu igra s unucima koji su jako voljeli svog djeda.

Volio im je pričati o svojem radu i životu u tuđem svijetu, o teškim vremenima i sreći nakon povratka u svoje selo, među svoju obitelj.

U životnoj žurbi zaboravio je svojima spomenuti onu čudesnu sitnicu koju je donio iz dalekog svijeta i spremio je negdje u svoju staru pelnicu.

Kako nitko o tome ništa nije znao, čudesan predmet ostalo je skriven sve ove godine na istom mjestu.

Ivan je ostario i obolio i jedino su ga još razgovori s unucima i šetnje prirodom održavali na životu.

Opaka bolest nije dopustila da sadašnja sreća dugo potraje.

Tužni dani nadvili su se na složnu i sretnu obitelj, dani rastanka i početka nekog novog i drugačijeg života.

Dugo su se još unuci sjećali djedovih priča i prepričavali ih prijateljima .

Nisu ni slutili da im je djed, slučajno ili namjerno, zaboravio ispričati jednu važnu priču i to baš onu o čudesnoj sitnici sakrivenoj u njegovoj staroj pelnici.

Možda je želio da tu tajnu djeca jednog dana otkriju sama...