tek kad nesto izgubis.,znas sto imas....da li je to uistinu tako...moze bit...a i ne mora....opd ops ego ovo ono...osnovna srednja škola...vrtić...mozda ide obrnuto... http://www.youtube.com/watch#!v=k3-epEsaS-U&feature=related

Zasuci rukave, dobro zagrizi vidis li da je ljubav u krizi Rusi se ljubav, sprat po sprat sve redje se cuje da neko nekom zeli biti brat rusi se ljubav, zahladnjelo vrijeme dobro za srce, doktori kazu ionako ima probleme Zasuci rukave, ne glumi budalu prazan je tanjir na astalu ne racunaj na ljubav vise nego na snove gledaj kako cakle se cipele nove, cipele nove Jedino ako u mojoj si ceti dovoljno si blesav da ne maris ovo doba sto nam prijeti jer ljubav je ljubav, zivjece do vijek vjerujem kako ce samo sa njom covjek biti covjek Refren Jer ljubav je, ljubav je ljubav je, ljubav je, zivjece dovijek o, vjerujem kako ce samo sa njom covjek biti covjek Zasuci rukave, dobro zagrizi vidis li da je ljubav u krizi ne racunaj na nju vise nego na snove gledaj kako cakle se cipele nove Ljubav je, ljubav je, zivjece dovijek o, vjerujem kako ce samo sa njom covjek biti covjek zasuci rukave, ne glumi budalu prazan je tanjir na astalu Ne racunaj na ljubav vise nego na snove gledaj kako cakle se cipele nove, cipele nove Prodase ljubav, prodace i tebe da se neko popne da ne vidi vise nista ispod sebe ismijase ljubav, ismijace i tebe da se neko popne da ne vidi nista vise ispod sebe Refren 'Najviša je granica čovjekova života stotinu godina. Od tisuću samo jedan doživi stotinu godina. Recimo, da netko na takav način postoji. Doba njegove mladosti i nezrelosti, te doba krhkoga starenja obuhvaćaju približno polovinu života. Otprilike polovinu preostalog vremena provedemo noću u spavanju, a ono vrijeme, koje protekne neiskorišteno tijekom dana, oduzima otprilike još polovinu. U doba preostalih približno deset godina, na vrijeme u kojem čovjek posvema slobodno i nepomućeno svakakvim tragovima zabrinutosti uživa, preostaje svega jedan sat. Koliko dakle, preostaje u čovjekovom životu radosti? Preostaje užitak, preostaje i ljepota tonova i boja. Pa ipak, užitku se čovjek ne može trajno nepomućeno radovati. Događaju se prepiranja i ograničenja zbog plaćanja i kazne, utjecaji imena i obrazaca što ometaju i pobuđuju. U vrijeme, koje mu preostaje na volju, čovjek se u grabljenju bez predaha prepire za ništavnu hvalu, samo zato da bi nakon smrti dosegao izlišnu slavu. Bez probitka usklađuje oči i uši, te pazi na pravilnost i nepravilnost tjelesnih nagona. Tako čovjek samoga sebe, po vlastitoj krivnji, prikraćuje za najveći užitak sadašnjosti, te niti u samom tom jednom satu nije slobodni gospodar. Zar se u to vrijeme takav život razlikuje od uza i spona teškoga zločinca? Ne samo za dvije, tri stotine godina, nego i za milion godina, život će ostati kakav je i bio; on se ne mijenja, ostaje stalan, držeći se svojih vlastitih zakona, do kojih nama nije stalo, ili bar, kojih vi nikada nećete spoznati. Ptice selice, ždralovi na primjer, lete i lete, i ma kakve misli lutale, po njihovim glavama, visoke ili sitne, oni će sveđer letjeti, a neće znati zašto i kako. Oni lete i letjet će, ma kakvi se filozofi pojavili među nama; i neka filozofiraju kako ih je volja, samo neka lete..." "Smisao... Evo pada snijeg. Kakav je u tome smisao?" "Kako da vam kažem? Meni se čini, da se sve na zemlji mora malo po malo promijeniti i da se već pred našim očima mijenja. Za dvjesta, trista, najkasnije hiljadu godina - ne radi se tu o roku - nastat će nov, sretan život. Mi dakako nećemo učestvovati u tom životu, ali mi za njega živimo sada, radimo, patimo, mi ga stvaramo, i jedino u tome je cilj našeg bitka, i ako hoćete, naša sreća."