U vremenu prije vremena, u bezvremenoj Svjetlosti,gdje su sve duše Jedno,On/Ona pleše radostan ples. Svjetlost ih ispunjava, oni su Svjetlost. Na Izvoru, kada bi zamijenili svoju odjeću od kristalnih krijesnica nekom drugom duginom bojom, cijeli Univerzum se smiješi  toj djetinjoj igri.

 

Posjećivali su druge svjetove, druge dimenzije, učili druge igre. Čas su bili On, već slijedeći trenutak Ona, a cijelo vrijeme nerazdvojivi u Jednoti.

 

U jednom milijuntom dijelu vremena, ugledali su malenu, plavo zelenu planetu, neobično i neopisivo lijepu. Nikada nisu vidjeli nešto tome slično, pretvorili su se u šapat vjetra,lahor koji prolazi planetom i čudom se čudi.

Gle, neobičnih bića, pomislilo je On/Ona?!

 

Da ih malo proučimo? I vidjeli su svašta! Ljubav, rat, mir, suze tuge, suze radosnice, stvaranje i razaranje, ali ono što ih je dotaklo u njihovoj svjetlosnoj suštini, bila je tuga planete.

 

Zvala se Zemlja.

 

 

Postali su žuboravi potok što izvire iz planine, slušali su drevnu priču te starice, koja se prisjećala davnih, pradavnih vremena, kada su na njoj obitavale duše svjetlosti.

 

Vremena, kada je ljubav izvirala iz svakog kamena-kristala, koji je svoju vibraciju  pjesmom dijelio s ljudima. A ljudi ,radosni, sa zahvalom u srcu, vraćali su ljubav planeti.

 

 

 

 

A danas?

 

 

Izmorena, sa ranama na duši, planeta tiho umire.

Njezin plač čuju samo neki, zove ih Ratnicima Svjetlosti.

U meditaciji joj upućuju misli ljubavi i izlječenja, njeguju je zelenim i plavim svjetlom, zovu anđele u pomoć.Jedino to joj udahnjuje život.

Dah po dah, i tako iz dana u dan.

 

On/Ona, po prvi puta tijekom bezvremenih eona osjetili su tugu, zabrinutost ali i jak poriv da priteknu u pomoć.Ali kako?

 

Do sada  se u cijelom svemiru nisu susreli sa sličnim osjećajem.

 

I kao što su svoju radost dijelili sa Izvorom, odlučili su i svoju tugu podijeliti sa Njime.

 

 

                                Nastavlja se...............

 

http://safiris.blog.hr