jedan dan s tobom, pun smijeha
i sunca
nevidljivih leptira....
prikazala si mi se jutros dok sam izlazila iz pekare, izunutar mene si mi se ukazala.... sa tim uhom slušalo mi se ptičice, sa tim okom dalo mi se gledati ulice što teku poput bujice, kuće kao čuvari što ostaju poput dorađenih hridi i nebo što se onako skuplja i širi.... skuplja i širi....
kao srce od brige kad se stisne. kao u pouzdanju kad se otvori.... a ni jednog trena ne gubi ni djelić od svoje obimnosti....
bglavac
irida
edin.kecanovic
