OGRLICA

 

        Jednom u svakih pet tisuća godina pod vrhom svjetske planine sastaju se velike duše, svaka u obliku dragulja. Dragulji se uokruže u ogrlicu, te izgleda kao da je vrh okićen raznobojnim svjetlima.

Onda se povede razgovor u kojemu se usta ne otvaraju, niti uši slušaju. Razgovor je prijeplet iskustava ovih čudesnika, i vodi se oko toga kako pomoći Gospodu u poslu preporoda svijeta. Usredotočenjem na svjetlost? Silaskom u mrak?

        Na vrhu planine sjedi Gospod u liku orla, i sluša razgovor, sedmomu ga nebu prepričava, i tiho se smije.

        “Što je najljepše u ovoj ogrlici”? prekida Gospod razgovor svjetlosne družine. Pita nehajno, kao da mu i nije do odgovora.

        Dragulji zaiskre, svaki najblistavije uvjeren da je on to najljepše, ali nijedan da to kaže.

        Onda orao pita sedmo nebo:

        “Što je najljepše u ovoj ogrlici”?

         Sedmo nebo kaže:

        “Nit koja ih drži zajedno”.

        Pa se Gospod obraća čudesničkoj družini riječima:

        “Htjeli ste Mi pomoći, dragulji Moji? Najbrži je način da postanete nit”.

 

 

Pojmovnik, redom:

 

Velike duše, čudesnici, arkanđeli = veledragulji, katkada bez svijesti o  niti, koja ih čini ogrlicom.

Nit = svepovezujuća sila, svijest cjeline i jednine.

 

Vesna Krmpotić, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST   (još neobjabljeno)