Jedan čovjek se punih deset godina molio da postane bogat, dok najednom nije izgubio želju za bogatstvom.

Kaže se: ako molitva ne bude uslišena u pravom trenutku, gubi svoju svrhu.

U drevnoj Indiji poklanjala se velika pažnja vedskim ritualima, koji su se primenjivali s takvom točnošću da, kad bi sveci molili za kišu, suša bi odmah prestajala. Živio je tada jedan čovjek koji se molio po ovim ritualima, preklinjući boginju Lakšmi da ga učini bogatim.

Čovjek se molio punih deset godina bez ikakvog rezultata, a onda je najednom postao svjestan da je bogatstvo nešto prolazno i nevažno, pa se povukao u pećinu na padinama Himalaje i postao pustinjak.

Jednog dana, zadubljen u meditaciju, otvorio je oči i pred sobom ugledao ženu zadivljujuće ljepote, koja je blistala i presijavala se kao da je od zlata. "Ko si i što tražiš ovdje?" upitao je. "Ja sam boginja Lakšmi, kojoj si se molio punih deset godina. Došla sam ispuniti tvoju želju."

"Ah, dobra moja boginjo!" uskliknuo je čovjek. "U međuvremenu sam spoznao ljepotu meditacije i izgubio svaku želju za bogatstvom. Prekasno si stigla. Reci mi, zašto toliko kasniš?"

"Da budem iskrena", objasnila mu je Lakšmi, "ritualima koje si tako vjerno obavljao, u potpunosti si zaslužio traženo bogatstvo, ali nisam ti uslišila molbu zbog ljubavi i želje da učinim ono što je najbolje za tebe."

Ako bi mogao birati, šta bi odabrao: da ti želja bude ispunjena, ili da ti bude ukazana milost da ne izgubiš duševni mir?