34. ODAKLE I ZAŠTO

 

        “Odakle si”? pitali su Divnoga Stranca kad je ušao u seosku krčmu.

        “Iz svih vas”, odgovorio je, ne gledajući nikoga.

        “Hej, ovaj je lud”, zagrohotala je krčma u ljudima. “Izvrsno što si nas posjetio! Kad si već tu, kaži nam kako stvari stoje u nama, kakvi smo tamo unutra”?

        “U vama je iznenađenje: divota. Ali s vama je naopako”.

        “Zašto je s nama naopako”?

        “Zato što ne znate da je u vama divota”.

        Trenutak svi ušutješe, nespremni se odlučiti na smijeh, ili na bijes.

        Onda netko priđe strančevu stolu s nakanom da ga polije čašom piva. Čaša se nagnula, ali pivo nije istjecalo. Stajalo je u zraku kao zaustavljen žuti slap. K tomu, čovjekova se ruka bila zalijepila za čašu, i nije se mogla povući.

Stranac je mirno sjedio za stolom, ni ne gledajući čašu i ruku nad svojom glavom. Krčma se uzbuni, izgubi prisutnost duha. Zaleti se drugi čovjek, s krčagom. Dogodi se isto: napadačeva se ruka ukoči u zraku, zajedno s krčagom i vinom u njemu. Ostali tada ustuknuše. 

        Ali krčmar je smatrao da je povrijeđena čast krčme. Stojeći iza točilišta, zavitla bocu put stranca. Boca se zaustavi točno iznad strančeve glave i ostade u zraku, nepomična.

        “Tko si ti”? upitaše tada svikolici pripitomljeno, i prilično prestrašeno, pokajnički.

        “Rekoh vam. Hoćete li sada poslušati priču zašto dolazim, i zašto vam sve ovo kazujem i pokazujem”?

        “Govori, Gospodine”, odjeknu krčma, odjednom na koljenima.

        “Zato jer vi svoju divotu ne slutite. Jer Mene u sebi ne poznajete. Toliko je galame u krčmi da vi Moj glas u sebi ne čujete. Zato dolazim uživo”.

 

        Priča ista, krčma tu i tamo ista, posjetitelji uvijek drugi.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (neobjavljeno)