I ovo jutro, opet sjedimo Ja i Ti, Bože, gledamo se očima Ljubavi, a ti se smješkaš svakim titrajem svojih nevidljivih usana..
Na sve što sam pitala, dobila sam odgovor..
Trebala bih zašutjeti, a ja opet...Pitam..
Ovdje ljudi kažu: "tko pita, ne skita", a da ti pravo kažem, meni je lagano dosta i skitanja i pitanja..
Osjećam da još samo komadić slagalice nedostaje, pa da slika konačno bude cijela i potpuna..
A ti se i dalje smiješiš i strpljivo čekaš da postavim pitanje, jer taj zadnji komadić slike je skriven, negdje u džepu tvoga sjajnog kaputa..
Strpljivo čekaš, a ja još strpljivije u sebi slažem to pitanje..
Immortals..besmrtnici...Trebali bi svi to pogledati..Film o smislu besmisla..
Film koji govori da i Bogovi trebaju heroja koji će spasiti svijet..
Koji Bogovi? Koji svijet?
Znam, to je više od jednog pitanja, ali me vodi do onog glavnog:
Zašto si nas, Bože, uopće razdvajao od Sebe? Zašto, kad si Ti savršen do kraja i u Tebi je Samom sve..
Čemu učenja, čemu stalna potraga za Tobom, lutanje kroz labirinte vlastitih grešaka koje su neki preimenovali u grijehe?
Zar je to vid vlastite slobode, biti otkinut od Tebe, pa te tražiti ponovo, bauljajući kroz bezdane,prljajući Tvoj biser sa svim i svačim, pokušajima i neuspjesima, gazeći kroz močvare i blato, pokušavajući te očuvati u sebi kakav Jesi..
I svi pokušaji ponekad završe udaljavanjem, a ne približavanjem...
Jednom su bića pokušala biti kao Ti, bila su tik do Tebe, pa su sve to strpali u domenu oholosti..
Zašto svi ne možemo u svakom trenutku biti Ti, potpuno savršeni u ljubavnom izričaju?
Svijet bi bio bliže Tebi, da nije tako udaljen od Tebe i prepušten vlastitoj borbi za moć..
Vječna igra lovice..
Tek što Te osjete, a Ti se sakriješ..
Nekom nije do igre.. Ne govorim o sebi.. Govorim o masi ljudi, koja ne vide niti dio Tvoje dobre namjere da ih učiš..
Ulazim li ja to u zakone Univerzuma?
Ti si Univerzum..I ja sam Univerzum..Ne onaj izdvojeni i svoj, nego Tvoj i samo Tvoj Univerzum..
Ja sam Ti..Ti si Ja..
Ovi životi su samo privid, hologrami, koji se rastaču kad ih napustimo. Ali čemu uopće sve to, kad može biti puno jednostavnije..
Čujem Te da mi daješ odgovor:
"Još uvijek me odvajaš od sebe.."
A ja Ti odgovaram:
"Ne, baš zato što Te ne odvajam, ne mogu razumjeti razdvojenost."