Jedan galeb je zaključio da bi ja mogao biti izvrstan zalogaj pa me zgrabio u svoj kljun i pobjedonosno odletio da nitko ne bi omeo njegovu sreću i uživanje. I dok smo letjeli zajedno promatrao sam svijet iz ptičje perspektive i divio se, nikada mi se svijet nije činio ljepšim, nikada ga nisam vidio ovakvog. A onda mi je srce naglo poskočila, ugledao sam moju ljubljenu plažu. I baš na tom mjestu galeb je shvatio da nisam za jelo i ispustio me iz velike visine dolje. Pao sam takav smrdljiv i neugledan među čudno kamenje niti nalik meni. Ovo kamenje je bilo smješteno tik uz more i nikada ih do sad nisam vidio. Odmah sam zauzeo obrambeni stav jer očekivao sam napad. Očekivao sam da će se početi odmicati od mene jer još sam sav bio prljav i zaudarao sam na daljinu. Svi moji šiljci bili su spremni i za fizički i za verbalni napad. I svašta sam ja još očekivao ali ništa se od svega toga nije dogodilo. To čudno kamenje je mirno stajalo oko mene i grlilo me. Tko ste vi, upitao sam ih. A onda sam prvi put čuo riječ – OBLUTAK. Oni su bili oblutci. Pa kako li ste nastali takvi, tko li vas je oblikovao takve savršene, zašto ja nisam takav, bunio sam se strašno. A onda mi se obratio jedan oblutak:
- Jednom smo i mi bili kao ti. Trebaš biti strpljiv i čekati da vrijeme i priroda učine svoje. Mi će mo te grliti a more ljubiti.

Na te riječi obuzela me panika pa sam rekao:

-         Neću u more…utopiti ću se…ne znam plivati…tamo nema zraka…bojim se mora.

-         Ne boj se, nemaš zašto. Kad se budeš sjetio da si jednom bio JEDNO sa velikom stijenom baš poput mene i svih drugih znati ćeš da nas je more oduvijek dodirivalo. A ono čega se ti u ovom trenutku najviše bojiš su, promjene. Samo more može učinit da se sjetiš onoga što si bio u samom začetku prije odvajanja od velike stijene i sad se samo vraćaš svom početku. Nakon nekog vremena disati ćeš punim plućima u tom istom moru a tvoji šiljci i oštrice postati će suvišne.

Dugo mi je trebalo dok sam prihvatio ovo razmišljanje jer predugo su me gazili, vrijeđali i ponižavali, izgubljeno povjerenje teško se vraća i možda zbog toga nisam mogao zamisliti da bih i ja mogao jednom postati savršen i da bi mogao nalikovati na oblutak. Pokušavao sam još s vremena na vrijeme iskušati svoje oštrice i bosti oblo kamenje ali sam shvatio da oštricu ne možeš oštriti na oblom nego samo na oštrom. Ali ničeg šiljastog više nije bilo na horizontu.

Ne bih mogao reći kad se točno dogodila preobrazba jer zbila se gotovo neprimjetno. Samo sam jednog dana primijetio.

Postao sam OBLUTAK.

KRAJ