O, ti zbog koje kroz noći besciljno lutam

 

Nitko sanjar ne biva dok ljubav ne spozna,

Jer ona ima lice zlatnog sunca,

Lice praskozorja,

Lice  blage noći,

Što me sestrinski skriva,

I odvaja od samoće;

 

O, ti zbog koje kroz noći besciljno lutam,

Da se moja čežnja sa tobom budi,

Polako se gasi ova  noć,

Kao samotni plam,

U ranu zoru  sve čudno se čini,

Svatko poznaje svakog,

Nitko nije sam,

Srce poziva u goste drugo srce,

Cvijet miluje cvijet,

A vlati trave sa čežnjom se bude,

Dok im rosne kapi lišce zlati,

 

O, ti zbog koje dolaze dugi i besani sati strepnji,

I divan san  pada iz rojeva zvijezda u samoću,

Nitko te ne poznaje kao ja,

Jer svaki dan ima tvoje lice.

 

©Walter William Safar