O, ti zbog koje kroz noći besciljno lutam
Nitko sanjar ne biva dok ljubav ne spozna,
Jer ona ima lice zlatnog sunca,
Lice praskozorja,
Lice blage noći,
Što me sestrinski skriva,
I odvaja od samoće;
O, ti zbog koje kroz noći besciljno lutam,
Da se moja čežnja sa tobom budi,
Polako se gasi ova noć,
Kao samotni plam,
U ranu zoru sve čudno se čini,
Svatko poznaje svakog,
Nitko nije sam,
Srce poziva u goste drugo srce,
Cvijet miluje cvijet,
A vlati trave sa čežnjom se bude,
Dok im rosne kapi lišce zlati,
O, ti zbog koje dolaze dugi i besani sati strepnji,
I divan san pada iz rojeva zvijezda u samoću,
Nitko te ne poznaje kao ja,
Jer svaki dan ima tvoje lice.
©Walter William Safar
bglavac
edin.kecanovic
