O PAPIGAMA

 

        U krletci su živjele dvije papige. Jedna je od papiga snijela jaje.  Iz jajeta se rodila papigica. Rasla je, rasla, sve dok i ona nije snijela jaje. Iz jajeta se opet izvalila papigica. I ona je rasla,  rasla, i dorasla do papige. I tako je to išlo, išlo godinama. Nijedna papiga nije znala da bi se moglo i drukčije živjeti.

        Opet, jednoga dana, čovjek koji je uzgajao papige, otputovao je i zaboravio zatvoriti vratanca na krletci. No papige, koje su tada sjedile na prečki razgovarajući o ljepotama živovanja, nisu ni primijetile da su vratanca otvorena, i da bi se tuda moglo izaći u svijet slobode.

        U krletci je bilo dovoljno hrane i vode. Vratanca su i dalje ostala otvorena. Opet, jednoga dana, kraj krletke je sletjela jedna papiga, koja je živjela na grani obližnje krošnje. Lepršala je oko krletke, u čudu gledajući papige u krletci.

        "Što radite tamo unutra"? pitala ih je sažaljivo. "Zašto vam je Bog dao krila"?

        Ne dočekavši odgovor zbunjenih, odletjela je.

        "Zar ima papiga izvan krletke"? zapanjiše se tad papige. Neke se uznemiriše i rekoše:

        "Bojim se da smo žrtve priviđenja".

        I opet neke rekoše:

        "Izvan krletke nema svijeta. Prema tomu, nema ni papiga".

        Te, koje tako zaključiše, ostadoše u krletci, da tamo i dalje nesu jaja i da poučavaju male papige kako postoji samo krletka, i ništa izvan nje, i da su papige koje lete u tomu ničemu, pusta varka oka.

        Ali jedna među papigama posumnja:

        "A što ako ona papiga nije bila priviđenje"?

        Povjerila se sestri papigi. No ova ju je, užasnuta i zabrinuta, opomenula da ne nasjeda obmanama nečistih sila. Ova obeća da neće. No jednoga dana, sumnjalica priđe vratancima, promoli glavu izvan krletke, i zadivi se široku prostoru; i tada, jednostavno, raširi krila, i poleti. Leteći, klicala je od sreće. One unutra složno joj nisu vjerovale da može biti sretna. Da može letjeti, Da je papiga. Da uopće jest.

        Oslobođenica je odletjela, a papige u krletci su se trudile da zaborave tu upadicu u svoj miran život.

        Tako je to išlo, išlo godinama. Dok opet, jednoga dana, jedna među složnima nije posumnjala... odnosno, povjerovala u priču o papigi, koja je posumnjala, povjerovala, i oslobodila se krletke... i dok jednoga dana sama nije prišla vratancima, zadivila se široku prostoru, raširila krila, i odletjela.

 

        (U navodu kod F. Hartmana, prevela, prepričala, dopričala V. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena