O Hermanu Dalmati, ili suvremenim rijecnikom izreceno, Hermanu Dalmatincu , ja sam vec govorio I njega spominjao u kontekstu razvoja srednjovjekovne znanosti I utjecaja arapske znanosti na latinsku ucenost. Tada sam posebno istakao podatak o prodoru arapske astronomije u latinsku Europu koji se odnosi na stereograficki astrolab I da su vlasnistvo I predmeti stereograficke projekcije ,na cemu je ovaj instrument baziran, vec bili odranije poznati zahvaljujuci Ptolomejevim Planisferama ali da ovaj tekst nije bio poznat latinskome svijetu do 12 stoljeca sve do prevoda nasega nam Hermana Dalmate 1143 godine I to njegova prijevoda kriticke arapske verzije Maslama al Majritija iz 1000 godine.

Herman Dalmatinac ili Herman Dalmata jest najstariji hrvatski znanstvenik I filozof. Prije 12 stoljeca u kojem je Herman zivio I djelovao nema u Hrvata autora koji bi sustavno obradivao iti jednu temu iz bilo koje prirodne znanosti I filozofije. Medutim, mi danas znamo da nas Herman Dalmata nije samo najstariji hrvatski znanstvenik nego, mogli bismo tako reci ,I najveci. U kasnijim dobima I stoljecima mnogi su znacajni Hrvati svojim radom doprinijeli rjesavanju ovih ili onih pojedinih znanstvenih problema ali svi nijesu imali jednak udio u svjetskoj obrazovanosti. Njihovi su doprinosi svjetskoj obrazovanosti I znanosti bili razlicni ali je malo bilo onih koji su sudjelovali u tim fundamentalnim prekretnicama svjetskog znanstvenog I filozofskog razvoja. Do 18 stoljeca postojalo je pet takovih znanstvenika medu Hrvatima: Herman Dalmatinac u 12 stoljecu, Faust Vrancic u 15 stoljecu i on je znacajno uticao na Leonarda da Vincija, Matija Vlacic Ilirikus u 16 stoljecu, Franjo Petric u 16 stoljecu I Rudzer Boskovic u 18 stoljecu. Svaki od njih na posve je osobit nacin obiljezio razvoj svjetske obrazovanosti, znanosti I filozofije. Herman Dalmata je pak najstariji medu njima, zivio je u 12 stoljecu i to u stoljecu koje je predstavljalo prelomno razdoblje u razvoju europske ucenosti I znanosti uopce. Herman Dalmata roden je u sredisnjoj Istri gdje su vec tada u 12 stoljecu zivjeli iskljucivo Hrvati . Buduci da Hermana nazivaju I Sclavus nesumnjivo je da je pripadao hrvatskoj etnickoj skupini koja je u sredisnjoj Istri tada bila najbrojnija. Da je tome bilo tako pokazuje I latinski kodeks kojeg je krajem 14 stoljeca sastavio Juraj iz Slavonije u Toursu u Francuskoj. U njemu on tvrdi da je Istra zemlja Hrvata, "Istria eadem patria Chrawati", te zapisuje abecedarij glagoljice, hrvatskog pisma koje je bilo osobito rasireno i u Istri. Sigurno je da je ova cinjenica bila jedan vrlo znacajan moment koji je imao znatnog utjecaja na Hermanov kasniji razvoj I odlazak u Francusku jer je u njegovo doba hrvatski etnicki prostor vec bio gotovo potpuno uklopljen u zapadnoeuropsku kulturu, znanost I filozofiju, dakle, uklopljen u latinsku tradiciju. Doduse, na tom nasem prostoru tada jos nije bilo jakih znanstvenih a niti kulturnih sredista kao sto je to recimo bio slucaj sa Zapadnom Europom ali su na tom nasem prostoru bila u to doba prihvacena sva glavna kulturna i znanstvena zbivanja Zapadne Europe koja su bila posve dovoljno poticajna za Hermanov daljnji razvoj, znanstveni i filozofski rad.

U doba Hermana Dalmate ili Hermana Sclavusa nisu postojala prezimena u danasnjem smislu nego su se osobe razlikovale po nekim osobitim oznakama. Ta je oznaka cesto upucivala na rodno mjesto ili na pokrajinu iz koje ta osoba potjece a rjede je to bila njegova etnicka pripadnost ili neka druga osobitost po kojoj bi se razlikovao od osoba istog imena, ponekada i istog zanimanja. Kako je bilo vise Hermana tijekom 11,12 I 13 stoljeca I kako su se svi oni bavili istim prirodoznanstvenim I filozofskim problemima to su naseg Hermana suvremenici I kasniji autori razlikovali na vise nacina. Oznaku Dalmata uz Hermanovo ime upotrijebio je njegov suvremenik Petrus Venerabilis, Petar Casni, I to dva puta I to u poslanici svom prijatelju Bernardu iz Klairvoa godine 1144 te u svojoj raspravi Adversus Saracenos, Protiv Saracena, godine 1155-1156. Oznaka Dalmata bila je pak u Hermanovo doba cesta I nalazimo je na npr I u tekstovima tzv toledske skole. Uporaba te oznake upucivala je na Hermanovo dalmatinsko podrijetlo,dakako, u teritorijalnom smislu rimske Dalmacije. U mnogim pak srednjovjekovnim kodeksima o Islamu iz toledske zbirke u razdoblju 13 I 14 stoljeca uz Hermanovo se ime navodi oznaka Sclavus I to kada se govori o Hermanovim tekstovima De generatione Mahumet, O Muhamedovom rodenju, I Doctrina Mahumet, Muhamedov nauk. Time se Herman Dalmata razlikuje od Hermana od Lame ili Hermana Alemannusa na primjer jer je ovaj posljednji oznacen prema svojoj njemackoj etnickoj pripadnosti ,Alemannus, pa je I nas Herman oznacen prema istom kriteriju odrednicom Sclavus. S druge pak strane sam se Herman u svojoj raspravi O esencijama potpisivao kao Hermannus Secundus hoteci se oznakom Secundus razlikovati od redovnika opatije Rechenau imenom Hermannus Contractus koji se u 11 stoljecu bavio slicnim znanstvenim I filozofskim problemima. Medutim imade nas Herman I jos jedno ime . Hoteci Hermana Dalmatu razlikovati od Hermannusa Contractusa na jednom prijepisu djela De usu astrolabii, O upotrebi astrolaba, nepoznati prepisivac u 13 stoljecu oznacio je da je to djelo napisao Herman iz Korintije. To je bio razlog da su nasega Dalmatu neki noviji autori nazivali I Herman iz Korintije. Ovog sam Hermana iz Korintije takoder vec ranije spominjao u smislu da postoje tri latinske verzije arapskog Euklida I da je druga verzija ona Hermana iz Korintije . Medutim suvremeni historicari znanosti uglavnom tim imenom podrazumijevaju nekog drugog Hermana a ne naseg mada se nikako ne smije izgubiti iz vida jedna historijska cinjenica a to je ova: dio Istre koji se podudarao s nekadasnjom rimskom Dalmacijom bio je od sredine 10 stoljeca do sredine 11 stoljeca pod vlascu hrvatskih vladara I to je bio hrvatski teritorij, a ostali dio sredisnje Istre bio je pod franackom upravom I 976 prikljucen je franackoj vojvodini Koruskoj ili Korintiji. Herman isto naziva Istru Koruskom odnosno Korintijom pa bi mozda iz navedenih cinjenica moglo proizaci da je nas Herman Dalmata I Herman iz Korintija jedna I ista osoba.

Uz Hermanovo ime, kako vec rekosmo, navodi se I oznaka Sclavus u smislu da je slavenskog porijekla. Medutim ta etimologija rijeci latinske sclavus sto znaci rob – slaven posve je pogresna mada se u Australiji kao na primjer na South Australia Univerity naucava da rijec Slaven potjece od latinske imenice Sclavus sto znaci rob. Tako izgleda da ime Herman Sclavus nije samo trebalo odrediti njegovo slavensko podrijetlo nego istovremeno iskazati I istinski polozaj tog naroda u okruzenju kulturno bogatijih naroda. Medutim podrijetlo toga imena Slaveni jos nije razjasnjeno I predmet je interesa I filologa I etnologa. Kaze se jos Slovene, u bizantskim izvorima se nazivaju ti narodi Sklavinoi a u latinskim Sclavinini ili Sclavi. Do 18 stoljeca taj su naziv izvodili vecinom od "slava", a otada je u tumacenju prevladalo izvodenje od "slovo,sloviti", kao npr kod Rusa Dobrovskog koje se ponegdje odrzalo do novijeg doba. Medutim vec su u 19 stoljecu filolozi kao na primjer Hrvat Miklosic upozoravali da nastavci en, an, anim, enim upucuju na podrijetlo imena Slaven ne od Sclavus nego od nekog pokrajinskog imena s korijenom slov ili slav I da taj korijen potjece od litavskog salova sto znaci otok ili indoevropskog korjena klen sto znaci teci, poplaviti, prati. S tim tumacenjima slaze se zakljucak da su preci Slavena zivjeli na rijeci zvanom Slova ili Slava ili mozda u mocvarnom predjelu zvanom Slovo I da su po mjestu stanovanja dobili ime Sloveni koje se kasnije povezalo s opcim imenom sasvim drugog izvora, slovo I slava. Prema misljenju slavista to je najvjerojatnija etimologija tog imena iako postoje I starije etimologije a javljaju se I neka druga tumacenja s pomocu Herodotovih Skolota. Povezivanjem Slavena sa razlicitim etnickim nazivima u Herodota kao Neuri, Budini, Skoloti, Skiti (oraci) sve do danas ima samo vrijednost hipoteze. U 1 I 2 stoljecu izvori navode Slavene pod imenom Veneti I opcenito za ovo ime vezuju se razlicita znacenja: npr Anti su se zvali preci istocnih Slavenskih plemena, a Veneti zapadnih. Tako na primjer Plinije I Ptolomej navode da Veneti zive na Visli, Tacit u svojoj Germaniji ne zna da li bi Venete ubrojao medu Germane ili medu nomadske Sarmate jer da su poprimili obicaje I jednih I drugih. Ipak su ,prema njegovom misljenju ,po nacinu zivota blizi Germanima. Na svojim pohodima oni krstare citavim teritorijem izmedu Karpata I suma uz juzni rub Baltickog mora a ipak , kako on pise, "grade kuce I nose duguljaste stitove I rado, I to vrlo brzo, pjesace".Sigurno je da su Germani nazivali Slavene Veneti ponekad kao cjelinu a kasnije pojedina slavenska plemena ili narode, ime Wenden za Polapske Slavene, Winades za zapadne Slavene, Windische za Slovence na primjer. U 6 stoljecu prvi put se spominje dioba Slavena na Venete, pretke zapadnih, Ante pretke istocnih I Slove`ne pretke juznih Slavena .

Dakle, ime Herman Sclavus ne bi znacilo samo ime za naseg Hermana u smislu odredenja njegova etnickog podrijetla niti bi oznaka Sclavus bila oznaka za slavenkog roba nego bi doista predstavljala oznaku etnicke pripadnosti slavenskom narode za koji narod je jos u najstarijim svjedocanstvima kazano da sami vladaju sobom I da se nikome ne daju pokoriti.

Herman Dalmata je u Chartresu studirao sedam slobodnih umijeca: gramatiku, logiku, retoriku, glazbu,aritmetiku I geometriju, I to od 1130 do 1134 odnosno u vrijeme kada je u toj katedralnoj skoli predavao Thierry iz Chartresa zvani jos I Theodoric od kojeg je nas Herman dobio svoje filozofsko I prirodoznanstveno, osobito astronomsko znanje koje ga je formiralo u samostalnog filozofa I znanstvenika. U istoj skoli zajedno sa Hermanom studirao je I Robert iz Chestera, a ova skola je 1200 postala prvo Sveuciliste zapadne Europe. Najvjerojatnije se u naseg Hermana I Roberta iz Chestera vec u toj katedralnoj skoli razvila sklonost spram arapske znanosti jer su arapski utjecaji vec tada bili ociti a djela Adelarda Iz Batha vec su bila poznata u doba Hermanovih studija. Kada su zavrsili studije Herman I Robert krenuli su zajedno na studijsko putovanje prema istoku. Putovali su Francuskom, Italijom, Dalmacijom I preko Grcke stigli u daleki Carigrad I Damask gdje su imali priliku dobro upoznati arapsku filozofiju I znanost. Vracali su se morskim putem do Sicilije pa preko Italije I juzne Francuske I oko 1138 stigli su u Spanjolsku. Herman je tu odrzavao kontakte s toledskom prevodilackom skolom koju je utemeljio nadbiskup Raimundo. Znamo danas da su u Toledu poznavali neka Hermanova djela jer su se upravo u toledskoj zbirci nalazila I neka njegova djela o Islamu. Hermanov prevodilacki rad bio je nesumnjivo potaknut radom Adelarda iz Batha. Herman je vec 1138 u Toledu preveo astrolosku raspravu Prorocica koja je, zapravo, bila sesti dio astronomskog djela sto ga je u 9 stoljecu napisao Jevrej Sahl ibn Bishr. Adelardov prijevod Abu Masarova astroloskog djela potaknuo je naseg Hermana Dalmatu da oko 1140 prevede njegovo glavno djelo pod naslovom Introductorium maius in astronomiam. I tablice al Horezmija u Adelardovom prijevodu navele su Hermana Dalmatu da se pozabavi njima. Konacno i Hermanov prijevod Euklidovih Elemenata godine 1140 sigurno je potaknut Adelardovim poticajima.

Herman I Robert boravili su u Toledu do 1142 godine kada ih je susreo Petrus Venerabilis koji im je uz novcanu nadoknadu povjerio posao prevodenja Kurana I sastavljanje tekstova o Islamu. U gradu Leonu nas Herman Dalmata vec 1142 dovrsava krace tekstove o Islamu, O Muhamedovom rodenju I Muhamedov nauk. U Leonu je nas Herman, cini se, otvorio I svoju skolu istodobno pomazuci Roberti iz Cestera prevoditi Kuran na latinski jezik. Prevod Kurana je dovrsen 1143 godine I od tada je kulturna Europa imala priliku da se upozna s ovim iluminatom I fundamentima muhamedanske religije koji su joj do tada bili posve nepoznati. U Tuluzu u juznoj francuskoj Herman prevodi Ptolomejevu Planisferu, a da bi osigurao sredstva neophodna za zivot djeluje "in publicis gymnasiis" sto potvrduje I naziv "scolasticus" sto mu ga je pridjenuo Petrus Venerabilis. Iz Tuluza nas je Herman vjerojatno radi novog zaposlenja preselio u Bezieres I tu je 1143 godine dovrsio svoje izvorno I glavno djelo O esencijama.

Istovremeno te 1143 godine prekida se slijed sigurnih podataka o Hermanovom zivotu I radu. Naime nakon te godine prestaje njegov intenzivni znanstveni rad. Je li uskoro umro ili je zbog nekog nepoznatog razloga prestao raditi nije nam danas poznato.

zlatan gavrilovic kovac